← Previous · All Episodes · Next →
Odgovaramo na pitanja slušalaca 3 S3E50

Odgovaramo na pitanja slušalaca 3

· 01:28:35

|
Speaker 1:

Dobro, ajde. Dobar dan, dobrodošli. Šta je

Speaker 2:

jedna otezodu Zaleti

Speaker 1:

podcasta. Zaleti podcast to dizajno divitovi proizvod, ako niste znaveni sada. Moje ime Dragan Babić, kao I uvek sam na Marsinije Ćatić. Cepamo intro.

Speaker 2:

10 Babiću.

Speaker 1:

10, ajmo.

Speaker 2:

50, brate. 50, brate. 5-0. 5-0, bra. Ali se misli da ćemo ovo da to živimo?

Speaker 1:

Ne vre, može I puno 50 epizoda.

Speaker 2:

Pazi, ako se ne varam, ovo je 50-a bez epizoda sa... Juniorima. To smo napravili kao poseban serial.

Speaker 1:

To je, da, serial

Speaker 2:

na poseban. Tako da ovo je... Ludi ovo jejebota.

Speaker 1:

Doba, malo smo sad I pauzicu napravili. Kako nismo snimali? Mesedna?

Speaker 2:

Pa imam, tako možda mesedna.

Speaker 1:

To je okej jebiga. Gledam neke podcastove koje pratim. Ne pratim ih puno ali postoje podcasti koji su religiozno ako je epizoda nedeljno, epizoda nedeljno, pa makar padalo kamenja od neba. Ima podcastova koji izbace epizodu kad imaju da izbace epizodu. I to je to.

Speaker 2:

Ja mislim, Noveljelištu živi od toga da oni cepaju. Vrlo moguće da. Mislim da... Ima ta, kako se to kažu, kao... Kreatori čimi ispadno iz tog ciklusa, algoritam počane po

Speaker 1:

razliku naših. Algo ih uništi.

Speaker 2:

Da, da, da.

Speaker 1:

Mislim da je mene LinkedIn deplatformirao. Sada...

Speaker 2:

Al dobro, nema veze. Se ispusti sprič, a? Ispusti sam skroz isprič.

Speaker 1:

Da. Ništa nisam objavljivao. Izbrisno sam sve aplikacije bio. Twitter sam malo koristio, alo, nakon kroz brauzer. Da ne može da me prati I da znaš šta radim I mislim da su sad naljutili I Da su me Kako se to kaži?

Speaker 1:

Nerfovali

Speaker 2:

Ja sam obrisao Twitter sa telefona prvi put u životu. Svano?

Speaker 1:

Jo to radimo pet puta godiš.

Speaker 2:

Do sada sam ga imao, do sada sam ga imao samo je bio... Nisam ga koristio, bio je ono kao... Kako se zove? Parental control.

Speaker 1:

Šta kao?

Speaker 2:

Pa znaš, kao da ne možeš da ga koristiš dužo od 15 sekundi. To bio je zaklučeno. Zaklučao sam ga sam sve. I ovaj, tako da to, ali ne isplati se ne vreti. Znaš, na krajav dan pogledam sad vremena, ulopam na...

Speaker 2:

Da, da, da. Nivušta. Tako da to se ne isplati. E, imali smo par stvari da najavimo premenu što krenemo.

Speaker 1:

Jednu veliku stvar.

Speaker 2:

Zapravo jednu veliku stvar, da. Ovaj, velika stvar je da, u trenutku kada vi budete slušali, dragi naši slušaciji, a naš kolega Strahinja Todorović će imati aktivnu anketu o platama među dizajnerima. Novu anketu. Novu anketu. I ova anketa ima mnoštvo nekih unapređenja U odnosu na onu iz 2022.

Speaker 2:

Znači bila 2022 pa smo prošle godine priskočili A ove godine je nova tako da ja se nadam ako sve bude bila ok, u trenutku kada vi ovo slušate, anketa će biti aktivna I link će biti...

Speaker 1:

I svađat ćemo se već oko...

Speaker 2:

Da, I verovalo ćemo se svađati već oko rezultata, negde po LinkedInu ili gde god. Da, da, po formu. Tako da linkovi ćemo, link će biti vidljiv, možete da gliknite I savetujemo da podržite anketu time što ćete da podelite prvo da pohranite vaše podatke, a onda da podelite nekome I da nekog drugi pohranite vaše podatke. Tako da...

Speaker 1:

Por favor.

Speaker 2:

Eto, to je to što smo imali od... ...Najave. Kao I uvek pozdraza sve koji naslušaju u Hrvatskoj. I ovaj, ako želite da naprijemo neki događaj u sljedećoj godini 2025. Javite nam se, znate kako nas kontaktirate, to bi bilo realno Hrvatsku, u regionu nismo još obišli.

Speaker 1:

Nismo li u Hrvatsku? Nismo još bili

Speaker 2:

u Hrvatsku. Zajedno? Ja Nikad nisam bio ni ovako. Da, jemeno. Ne.

Speaker 2:

Samo sam prolazio kroz. Tako da, eto, to je to od zvaničnih informacija. Prelazimo na temu. Idemo. A tema ovako je jedna laganija.

Speaker 2:

Omiljena. A, pitanja koja smo dobili iz publike. A ovo je zapravo drugi deo. Već su imali, u ovoj sezoni su imali prvi deo. Ja se nesećam sad ko je to, možda...

Speaker 1:

Da, koji broj je, ali nismo stigli da obradimo sve.

Speaker 2:

Jedno četiri, pet epizoda možda pre

Speaker 1:

ove. Da, da, da.

Speaker 2:

Tako nešto. I imali smo u planu, pošto smo imali nekih sve ukupno, ja mislim da je bilo, evo, 13 pitanja, obradili smo prvih 6.

Speaker 1:

I Nadam se da ćemo sad uspiti ovaj ostatak.

Speaker 2:

Da, to bi bilo, to bi bilo jako... Jako dobro. Pa s toga da ovaj... Udri

Speaker 1:

onma, brate, šta?

Speaker 2:

Ako neamo ništa drugu da derem. Kaže ovako. Naš Jo Rogan. Naš drugar, Ilija Roganović, aka Jo Rogan, pozdrav. Ако не имамо ништо другу да дерем.

Speaker 2:

Кажу овако. Наш другар Илия Роганович, a.к.а. Джо Роган Поздрав! Кажем, здраво, Драган. Я явам се поводом ове заднє обjавнение за посталене питань.

Speaker 2:

Интересује ме да чувам ваше мишљение око тога шта један дизайнер може да учине у ситуации када компанија не желе да издваја време или ресурсите за традиционално UX истраживање. Za postavljanje pitanja interesuje me da čuvam vaše mišljenje oko toga šta jedan dizajner može

Speaker 1:

da učinju u situaciji kada kompanija ne

Speaker 2:

želije da izdvaja vreme ili resursa za tradicionalno UX istraživanje. Primećujemo da u dosta velikom broju slučeva naše poznacima navoda, A kompanije ne ostavljaju prostor u svojim procesima razvoja za neke ključne momente U UX radu, kao korisnički intervjuji, radionici, anketi itd. Ovo je pitanje bilo za tebe Ama da sam ja nacepao, nacepao sam

Speaker 1:

ovdje Da, ja ću

Speaker 2:

da se izvinjujem svima unapred. Zato što jednostavno imamo dosta pitanje. Bilo mi mnogo lakše da hvatam neke crtice. Tako da, isprac je kao da čitam ono što je samo napisano, ali lakše da su... Otvarno to misli.

Speaker 2:

Ali zapravo čitam ono što je napisano. Ono što je moj negde utisek bio je da... Prvo, mislim da je bitno da razujemo kakvim kompanijama radimo. Šta su ciljivi tih kompaniji I ju što te kompanije žele da investiraju. Te kompanije žele da investirem.

Speaker 2:

Uvijek kad imam te utisak da što si stari, bojiš se nekih stvari jer si se previše puta opet oko nečega I onda ispada kao da nešto ne želiš da radiš, samo zato što misliš da nećeš da uspeš. U tom zmislu kao, znaš kao, kde se završava ono kako ti možeš da uoradiš I ono zapravo kako kompanija. Jer kao, nije sve samo kao aha, dizajnir je loš, jer ne radi UX istraživanja. Možda dizajnir za najbolje UX istraživanje je kompanija iz nekog razloga. Zaista kao I u ovom slučaju, Možda, kaže, možda ne znamo šta je situacija na terenu, neće to raditi.

Speaker 2:

Možda zaista nema budžet, možda ne vidi vrednost toga.

Speaker 1:

Možda nema kulturu, tako da se to ošte radi.

Speaker 2:

Možda ne ume to da proda. Tako da postoje Različite su pitanja na koje treba da odgovorimo, ali ajde da znamo šta je kompanija. I na kraj ovdjena, kao kompanija su neki ljudi koji čine tu filmu, pa onda kao, znaš, možda trebamo da vidimo sa kime ćemo da pričemo I kome ćemo da prodamo taj pič. Znaš, kao, aha...

Speaker 1:

Pa ja bih prvo voleo da... Na njih je istraživanje malo širok pojam, čak I u kontekstu design projekata. Da li pod istraživanjem smatramo, e, treba da brauzujem galerije da bi dobio inspiraciju, ili je istraživanje jednom na interviušanj korisnike na teren, ono, I ne znam kakve analize da radim I ne znam šta. Ja mislim da ima jako mala dizajnera koji rade istraživanje na nekom, onako, vrlo zrelom nivolu. I mislim da je to okej.

Speaker 1:

A šta znači, šta znači zrelom? Zrelom za koga? Epa, ajde to da objasnimo sada. Zrelom nivou u smislu evojih odluke koje ja hoću da validiram istraživanjem, zbog validacije tih odluk ja ću da sprovedem tu I tu I tu metodologiju I taj I taj istraživanja, odnosno iskoristit ću te I te metode I izvršit ću odgovarajuću tačnu I ispravnu analizu I na osnovu toga ću da spremim izveštaj I rećiću, eo ljudi mi je ovo treba da uradim. Na osnovu ovog istraživanja.

Speaker 2:

I da se to idealno pretvori u vrednosti za ono kako plaća to? I onaj ko će to da koristi

Speaker 1:

Jel' tako? Moj problem sa istraživanjem je Design istraživanjem Je taj što je to Samo jedan input za donošenje odloka Ja još nisam imao interakciju sa organizacijom koja funkcioniše samo na osnovu istreživanja I merenja. I tako donosi odloki. Ja nisam imao do dira sad ako. A, I misliš

Speaker 2:

da je onda to ono kao desajnerski važni san?

Speaker 1:

Absolutno, mislim da desajneri preuveličavaju značaj istraživanja. Mislim da

Speaker 2:

desajneri značaj istraživanja.

Speaker 1:

Mislim da dizajneri imaju u glavi neki mitski proces neki sveti double diamond kojeg pokušavaju iz svih petinih žila da sprovedu jer misle da tako treba ali zapravo nikog ne kaže da tako treba. Double Diamond je jedna od metodologija I jedan od design procesa koji je napravljen za određeni kontekst. Taj kontekst nije odgovarajuć za sve organizacije, situacije itd. Mislim da ne moramo da pravimo toliki big deal oko istraživanja, Ali opet isto tako, s druge strane vidim značaj istraživanja iz svojh ličnog iskustva, iz usložnijih djelatnosti. Gde...

Speaker 1:

Sam, Recimo ja dolazim kao third party, kao konsultant, odnosno nekon agencija I povereno mi je određeno poverenje sam dobio da uradim neke stvari I onda tokom design procesa neko dođi I čelanžuje tvoje odluke. Jako je loše ostati na tome da kažeš hej pa znaš kao tako mi se više sviđe ili ja mislim da tako treba. To nije argument, validan argument za stakeholders. Uvijek će te pobiti I uvijek će ispasti onako kako oni hoće I to je ogromni izvor frustracija za dizajnere. E, zato vidim da konsultanti, odnosno, freelanceri, agencije žele da zadrže formalni proces dizajna istraživanja da bi imali back up za neke stvari koje će uraditi I da mogu da kažu e, mi smo to uradili zbog ovoga I ovoga.

Speaker 2:

Dobro, ajde samo da promom da rezimiram da se može da da se pola koraka vratimo nazaj. Znači, ono što je pitanje jesti kao ako firma ne želi da investira ili ne investira što ne znači da ne želi. Sada, to je nešto što ne znamo iz ovog pitanja. Šta ja kao designer-designerka mogu da uradim? A reko si pristupiti tome na zreli, jedan zrelin način?

Speaker 2:

Da li zrelo možda znači praktično? U smislu, Ja bih možda frameovo I to kao... E, sam rekao zrelo, zato što

Speaker 1:

nisam tebao kažem profesionalno. Jer mislim da, naš kao... Ne treba svaki dizajnjer da bude profesionalni istraživač.

Speaker 2:

Da, da, ali da li se slažiš ako kažemo da možda tome treba da se pristupi kao bilo kom drugom dizajn problemu? Meta dizajn problemu. Komi je stakeholder, komi brani, šta njima treba, šta trebam da dokažem, kako je to praktično, kako nije praktično, kako to košta, koja mi je vrednost. Kao bilo ko je ono... Kao posao oko posla.

Speaker 2:

Jednom kada to uradim I ako mogu da sprovedem, svaki sledeći put, svaka sledeća iteracija bi trebala da bude lakša. Mislim jer ja ne mogu da zamislim situacija, ja mogu da zamislim da neko ne želi nevestiru to. Po najviše možda iz nekom neznanja, Zato što možda kažem ne umem da proda, ne znaš kaj je rednost I tako dalje, ali ne mogu da razumim da ako mi nekome objesnimo tu rednost I dokažemo tu rednost, da će nekoga kaže Eee, ali ja to ne išu.

Speaker 1:

Ipak ne. Ipak ne. Mislim da je najveći problem u tome što, mislim ti si upravo to opisao. Desajneri misle da treba da rade istraživanje, jer svi drugi desajneri Govore o tome da rade istraživanje. Zatvrlo samo govore o tome

Speaker 2:

da rade istraživanje.

Speaker 1:

Organizacije, odnosno stakeholderi, njih boli dupe za tvoje istraživanje. Oni, njihov stav je... Druže, ti si profesionalac, ti treba da znaš ove stvari. Kako je istraživanje? Znaš?

Speaker 1:

Ti si designer, mi tebe plaćemo, a designiraš. E, tu ti treba da uletiš I da radiš malo, da budeš malo... Da edukuješ. Da edukuješ. Uprovo to.

Speaker 1:

To je taj sad nezahvalni moment dizajnerskog posla. Gde ti sad moraš da objašnjavaš I donosiš argumente na sto zašto bi trebalo ti bude moguće da radiš neke stvari, jer 1 tebe oključavaju za neke druge stvari I moraš to na određeni način da upakuješ I prodaš da bi oni rekli, E, pa da, mi sad vidimo vrednost u tome. Uproto. I ne samo da im objasniš jednom, pa oni neko će podpisati I reći E, da, Ilija, ti od danas imaš dozvolu za designer research. Ne.

Speaker 1:

Ti moraš da, kad dobiješ dozvolu, ti moraš da uradiš to istreživanje I moraš da uradiš follow-up sa istim team stakeholdersima. Kažeš, e, hoću samo da vam, ako imate 15-20 minuta, da vam pokažem jednu prezentaciju, da vidite zašto mi je bilo bitno I zašto sam vas pitao I zašto sam davio onome, jer sam na osnovu toga mogao da uradim to I to. A to dizanjeri često ne radimo, ali si to nikon ne radi. Follow-up je najčešći propust u bilo kakvoj inicijativi. Jer, onog momenta kad ti dobiješ dozvolu ili dobiješ određene rezultate, ti si mentalno završio s tim zadatkom I ja ću samo teraš dalje.

Speaker 1:

A zaboraviš da zapravo se vrateš nazad I da podsitiš ove ljude koji nisu aktivno uključeni u proces. I da im kažeš, e, kad sam vas cimao za dozvolu, za budžet, za pare, za šta god, e, to je bilo zbog ovoga, pa je to čisto da vidite na šta ste potrošili lovu.

Speaker 2:

Da, ja mislim da je to nedostatak, to je propustu našom formulom, ono, formulan edukaciji. Mislim da ljudi koji su se školavali napoj, ja sam primetio ljudi koji su školovali napoj koji su ono iz akademije došli, oni imaju baš jak taj ono...

Speaker 1:

Utuje li su im to u vavu?

Speaker 2:

Da se vrati, da ti objasni, da bude siguran, sigurna da svi razumaju šta, da kaže, okej, sada, znaš, da najavi, sad radim isto ovo, malo drugačije, evoš, jer znaš, I ako urediš jedan ciklus istraživanja ne znači da će biti uspešno, Mislim, grešit će šta god. Tako da, sve u svemu, eto, Ilija, nadam se da će ti ovo pomoći, a ja sam... Mislim da

Speaker 1:

je istraživanje mnogo me precenjeno. Gomila design problema ne zahteva istraživanje. Trebalo bi da znaš da ih rešiš. Barem, ono, da započneš da ih rešavaš nekom intuicijom I iskustvom. Ako ti treba design istraživanje da bi napravio, ne znam, ono, dashboard za nešto, to je onda problem.

Speaker 1:

Ja ti ne bi dao buđet za to. Ali ako ti treba da uradiš istraživanje, zato što se u životu nisi susreo sa nekim problemom I moraš da se upoznaš sa materijom I ne znam šta je, onda ok, onda ide malo I ovaj, radi nešto. Tako da, ovo govorim najprej zato što sam primetio da, da dizajnari hoće da brute force-uju proces na projektima koji ne zahtevaju procesa. Moždaš samo da ih uradiš. Nema potreben izračin, znaš.

Speaker 1:

Ali iz nekog razloga je jako... Postalo je jako negativno reći ja samo sednem I napravim nešto.

Speaker 2:

E, ali on šta? Sada te slušam, znači, možda... Možda ima do toga da... Jednostavno smo mi u nekim godinama gdje nama to tako prirodnije, gdje neko koje mlađi kolega, koleginica da jednostavno I ovo drugi način da se kaže, e treba mi malo ovo to da naučim. Razmišljava sam o tome.

Speaker 2:

Jer sad

Speaker 1:

dok te slušam, zapravo tako zvuči. Razmišljava sam o tome...

Speaker 2:

Iako se slaža s tomo povlovično, znaš?

Speaker 1:

Naravno da nisu u istoj poziciji neko koji je manji iskusan I neko koji je višli iskusan. Ovoj koji je manji iskusan, nema iz čega da vuce Nema dovoljno razvijenu intuiciju, nema dovoljena Nema dovoljan Kontingent znanja Iz kog će da izlači zaključke I iskustvo, naravno Naravno da je njima potrebno dati malo malo više budžeta da... Mislim, to je valda logično, jel' tako. Nekom koji je manji iskustan treba tri dana da reši neki problem, nekom koji je iskustan, reši ga za 20 minuta. Znači to ga je rešio I 7 puta pre toga.

Speaker 1:

I u tom kontekstu istraživanje je naravno okej, jer je to deo edukacije, deo učenja, deo prakse. Ali možda sam ja malo istrigiravan tim fetišarenjem design procesa da jednostavno mislim da ne mora stvarno.

Speaker 2:

Slažno se s tomo mislim da istina negde ono da postoji neka zlatnost s srdina. Da.

Speaker 1:

E, bukono to. Znači treba ti osjećaj. Treba ti osjećaj kad nešto može da se reše na keca, kad nešto moraš da istražuješ I učiš o tome.

Speaker 2:

Ali ako ne postoji praksa, ta uradi sve što možeš da se izboreš za praksu, pa onda kada imeš praksu, onda nemoj slepo da veruješ procesu, nego vidi da li ti zapravo trebao da znaš.

Speaker 1:

Mislim da je to ono... I mislim da je to odličan način da frameoješ to stakeholdersima kad pičuješ. Jer će onda da oni da... Mislim tad ćeš im objasniti da ti nećeš tračiti te resorse koje su ti dali, nego ćeš im reći e meni kada treba ja ću da ja ću da radim ovo ali kad mi ne treba naravno da neću da radim ovo samo da bi radio I neće odrošiti vreme tako da

Speaker 2:

to je to. Poslušaj epizodu o nežnim veštinama. Mislim da tu govorimo Dosta o načinima kako pristupaš interno I kako prilaziš internim stejkholderima za neke nazove inolacije, da znam. Da. Nove prakse koje želežimo

Speaker 1:

da znam.

Speaker 2:

Dobro, Nadam se da smo odgovorili. Idemo dalje. Kaže Jelena Slović Saveti kako regru to ti svoj prvi design team Pa sad u zagadama design kao sve svere istog ne samo UX Zatvorena zagrada iz ugla nekog ko nikada nije intervjusao ljude, niti sklapao timova. Hvala unaprit. Brati...

Speaker 2:

Pa mi smo posvetili celu epizodu o ome. Mislim, imamo epizodu koji se zove Kako zapošljavamo. To je jedna epizoda, druga epizoda je Oglase za posao I treća epizoda su Juniori, medjori I seniori, koji Ja bih rekla da ako to trojstvu uzmemo

Speaker 1:

Da, možda izvuči nešto. Ali baš je, ovde je zeznuto to što ja mislim da smo mi u toj epizodi, povotovo sa oglasima, pričali o tome da u jednom momentu ti kandidati pričaju sa nekim koji je iz prakse. A ja mislim da Jelena eksplicitno postavlja pitanje iz ugla nekog koj nema iskustva u radu sa dizajnerima a u situaciji je da formira dizajn tim. Znači kao, koje tu mogu biti cake sada, kako naći. Ja bukvalo ne, mislim tu je vrlo, po meni, nezahvalna pozicija.

Speaker 1:

Ja bi ti savetovo da nađeš ili nekog... U bilo kojoj formi da sarađuješ sa nekim koji jeste to radio ranije, koji ima iskuzu, dakle, sa nekim dizajnerom. Dal ćeš naći nekog konsultanta, dal ćeš naći nekog mentora, dal ćeš naći nekoga koji ti je samo prijatelj I pomaćić je, ali nekoga sa kim možeš da se savetuješ oko nekih dizajnersko-tehničkih stvari. Jer ja verujem da ako si u situaciji da zapošljavaš, da ti možeš da oceniš sve ono što može da oceni recimo HR, znaš kao sva ta neka soft stranu kandidata, ali ovu tehničku stranu verujem na tu. Košto ja ne znam da intervišam programmera.

Speaker 1:

Šta ja mogu da radim s njim, kako ja da zaposlim programmera. A možeš neka? Mislim, možeš neka. Ja mogu raditi, zato što znam nešto o tome. Ali ne vidim...

Speaker 1:

Mogo da ga zaposlim ako ga poznajem, ako ga pratim duže vreme, ako znam šta je radio, gde je radio I to. Mislim, verujem da se to sve primenjuje I ovde znaš. Znaš kao, raspitaš se u drugim firmama, najprej u firmama gde je ta osoba radila ranije, ali ne znam Stvarno, ono, ne postoji neka formula kako zapostiti dobro do desainera, a da se ne razumeš u dizajnu?

Speaker 2:

Nisam siguran da je dal baš osobu u pitanju nikada nijemala kontaktsa do dizajnu. Više je pitanje da nikada nije intervjuisala, niti isklapala team. Ali mislim, ono što sam ja ovdje negdje stavio jeste uvijek zapošljavaj za snage koje nemaš. Jer mislim da je to ono što čini team, ne sada zaprostiš istu osobu koja je podjenak u dobra, u svemu u čemu se ti podjenak u dobra. I to je To

Speaker 1:

je najlakše. Jer bi ti to bilo najlakše da uraziš.

Speaker 2:

I da te odmeni u svom delu posla, ali kao šta posle. Napišiš to bolji oglas, jer dizajneri su vemo osjetljivi I tu počinje. Po jedan vemo osjetljivi, po dva tu počinje za on-boarding, o tome smo ugovorili. A nauči, mislim kako da intervjujiš ljude, to je praksa. Ne postoji drugi način, se svem da radiš što više intervjuja, kao I sa datingom, što više dateova imaš, postaješ bolji, bolji, opušteni.

Speaker 2:

Mislim, kao bilo koji drugi, dating sam uzavljao zato što je kao interakcija nekih ljudi, ali bilo štaš žongliranje, znaš kao prakso. Da im dobre plate I on-boarduj najbolje što možeš.

Speaker 1:

Da, postoji je ta element brige o ljudima u raja, kažem, prije tri meseci. Koji je često, iz raznih razloga, opravdanih, neopravdanih, zapostavljen. I onog momenta kad se je neko zaposli, smatra se da je posao gotovi sad, ti si od jednom deo tima I kao šibaj. Da, da. Doćiš sutra na posao I krenujem ćeš da radiš, Međutim nije baš tako.

Speaker 1:

Ali da, to je to, ne znam... PIPovo je meni to jako... Mislim da su design teamovi baš zeznuti za, za ono, utrefiti. Nešto, ovaj teamovi su okej, jer tu se ono ne čepaju ljudi dosta. Ali kad tebi treba, u design teamu gdje manje više svi znaju ko kako rad.

Speaker 1:

Oni kapiraju sebe na međusobno, na drugačiji način kako ih ti percepiraš I kapiraš. A dizajniri su znajuo da budu zajebanji, I sujetni, I ovakvi I onakvi. Mislim da to može da bude dosta izazovno. Mislim da moraš kulturni fit da pogodiš između tih ljudi. Nije dovoljno da su svi samo dobri dizajnari.

Speaker 1:

To nije garanti za dobar team. Da, ja

Speaker 2:

se bojam da kod nas se više gleda portfolio nego koja je kakav.

Speaker 1:

Da, brate, ono zapeli za portfolio, portfolio. Pa brate, svi znaju da dizajnirem.

Speaker 2:

Mislim stvarano. Pogotovo ako gledaš... Pogotovo ako gledaš... Junijove.

Speaker 1:

Da. Klinci ubijaju danas. Puca jebote šta radi. Ali kad ga staviš u okruženje gde je treba da se isporučuje redovno, isporučuje na vreme, da se radi s drugim ljudima, da se radi s inženjeringom, da se bude odgovoran, da se odgovora nekom iznad tebe. Tu se raspada sve.

Speaker 1:

Raspada sistema,

Speaker 2:

da, da.

Speaker 1:

Raspada sistema koliko... Koliko hronično neizkustvo vlada našom dizajnerskom radnom stakom. Da, da. Svi znaju da freelansuju I da rade sami sa sobom. Ali onod momenta kad ih stavioš u kontekst radnog okruženja, gde se očekuju vrlo konkretne stvari od tebe zato što petnaiz hilja stvari zavisi od toga šta će ti uraditi tu uvode dođe vosve, najčešći, nažalost.

Speaker 1:

Da, neće li praviti kompromise, tačka, znači ono ne postoji razumevanje znaš kao, aha, okej, to radimo sada, nije sexy, ali treba da se uradi.

Speaker 2:

I na tebe je pao da ti to uradiš. Bolje ono nož, znaš kao.

Speaker 1:

Eka ono problem, znaš kao, jo, ovakva firma, onako. Da, da.

Speaker 2:

Ima ta izreka da su dizajneri kao kanarinci u rudniku. Kako to je išlo, ja ću da kažem, pametnim sprej. Rudari su nosili kanarince u kavezima u rudnik, zato što ako dođe docurenje nekog gasa, kanarinac je vemo osjetljiv I kao prvi ugine.

Speaker 1:

Ili pobegne, tako nešto. Ili pobegne, mislim da se samo uguši prvi.

Speaker 2:

I dizajneri su tako, prvo neko nerazumevanje, prvi neki krek, neka pukotina koja se desi unutar na projektu, na organizaciji šta... Di će

Speaker 1:

najvjerojatnije na dizajneru.

Speaker 2:

Oni će da to primete što je zapravo dobro, je kao empatije I tako dalje, ali reakcija je onda problematična zato što je obično rikvrc Preje nego da vidimo, e ok, šta sad, kako sad naš nevne postoji. Pričali smo o slabim dizajnerima I jakim dizajnerima, tako da to je da se ne ponavljamo. Dobro, nadam se da smo pomogli oko ovog... Jelena, nek' ti je Bogu pomoći? Sledacje pitanje, Valentina Vuković.

Speaker 2:

Pozdrav, Valentinu. Kako I kada radite design review? Šta ste pružili od UX usluga klientima? I da li to maha radite stranci ili traži nekoj kod nas? Kako se to naplaćuje?

Speaker 2:

Ja mislim, imo ovdje malo drugačije, možda poglede, pa ti možda možda odgovoriš na ovo drugo pitanje oko prode. Ja to nisam, mislim ja nikome to nisam prodavala.

Speaker 1:

Ja sam pročio da tvoje beleške... Mislim da tu... Mislim, istu praksu imamo I mislim da je to normalno.

Speaker 2:

Pa ok, da.

Speaker 1:

Da se design review radi kadgod je potreban. Svakodnevno. Da, da, da. Kadgod nešto novo neko napravi. E sad, design review, opet kad mi čitamo od tome na internetu, kada odamo na ovih glupavi medium I neko napiše neki kretenski članak o tome, oni to predstavljaju kao neku...

Speaker 1:

Kao neki ritual gde ono... Uđemo u prostoriju, izlepimo ekrane koje smo prethodno očtampali na veliku tablu I mislimo ispred toga I šta ja znam ne brate, design review je ono ee, imaš 5 minuta da popričemo

Speaker 2:

Da, mislim da je to predstavljanje tih procesa kao da su ne znam šta se...

Speaker 1:

Vorifikacija, to je gatekeeping, klasičan gatekeeping.

Speaker 2:

Dešava se ono process heavy organizacijama. I to su organizacije koje su nužno, a koje nisu nužno toliko velike, kako ono, iz kojegod razloga ljudi sada imaju potrebu ili nuždu da rade takve stvari. Znači, možda ne može da gura neke stvari u produkciju da rešava zapravo neke probleme e onda ću da iskoristim svevrremeni da se pavim ono postupom oko posta. Ili smo eto zaposlili nekog

Speaker 1:

middle designera, designer managera, lida, Koji mora da donese nešto novo I da transformiše design team I organizacija. I onda dođi I kaže, e, mi ćemo sada radimo ovo, ovo se radi, ovo je jako formalno, ovo je ovako, ovo je onako. A u suštini samo ono šili, da ne kažem šta.

Speaker 2:

Kurac. E, ali ako... Ili vaginu. Ali ako... Ako govorimo o tome da je design kritika alat kako će da u jedinim team, jer možda problem u teamu, to je druga stvar.

Speaker 2:

Ali mislim da je ovdje više kako se radi.

Speaker 1:

Inače, ja sam prestala da koristim termin design kritika. To se jedna shvatim. Ja ga shvatam onako kako treba da ga shvatim.

Speaker 2:

Nema design kritika ni ništa drugo nego dajte mi feedback.

Speaker 1:

Ali to je toliko loaded termin da ljudi jednostavno ne reaguju dobro na njega.

Speaker 2:

Ali vidi tebi može neko iz inženjeringa da kritiku koja će biti design kritika. Znači ne mora da bude sad, daj mi inženjersku kritiku, daj mi biznis kritiku, daj mi dizajn kritiku, daj mi ono, management, mislim, besmislavno.

Speaker 1:

Ali, ali sam prestao da ga koristim I krenosno, kažem, ono, Nakoristim ništa, kažem, e,

Speaker 2:

aj, pogledamo nešto zajedno. Ukratku, znači, kod nas u timu, evo, product team je, su, su četiri osobe, Jedna osoba koja je domenski ekspert, koja je više sad kao product management, ali domenski ekspert. Jedna osoba koja je skroz onako analitična I statistika, inženjerink, više opet product, jedna osoba koja je dizajner, ja koju sam nekde između I mi kada neko od nas nešto, znači, svakodnevno se dešava, ljudi nešto naprave, da li će samo našoj grupi da pošelju ili grupi sa kojom rade. Znači, neki put smo mi prva neka stanica gdje kao, Dajte mi brzi feedback, za to I to, o tebe tražim to I to, o tebe tražim to I to, jer svi znamo šta su čije snage. Znači, ova Mirta koja je domestika ekspresnja će da kaže da, ovo ima smisla ili nema smisla, možda je korisnije ovo, možda je korisnije ono.

Speaker 2:

Sandra će da se bavi više možda UX-om, interface-om, interakcijama. Ja ću možda da ne znam, malo vidim možda ne znam ono šta je na tržištu ili znači pokušat ću da da možda neki ono malo abstrakniji.

Speaker 1:

Svako ima iz... To je prilika da svako na svojog

Speaker 2:

ugla doprinese. Marko će da kaže da ovo ima smisla, nema smisla, podaci su takvi ili ovakvi, razumiš, ovo ne možemo, doredimo možemo. I na taj način ćemo mi da budemo prva granica I to je kritika. A opet, to je kao što smo rekli, alat koji svakad... Znači, mi nije ništa specialno, u svakodnevno mi to koristimo I u zavisnosti toga šta pravimo, bit će drugačije.

Speaker 2:

Ja ću neki put da odim samo kod Sandra I reću, Sandra, koristimo ovu ikunicu na levu stranu, na desu stranu, siva je, da li treba da... Znači, ono, daj mi nešto mi, ono, škripi, ne znam šta mi škripi, pomozi mi, ili imamo te patirine, treba da uvedemo patirine, ili treba da ismizimo novu komponentu, znači, konkretno pričamo o tome, tu završamo priču. Znaš, tako da ovaj... A,

Speaker 1:

našta sam još tajalo da kažem. Sama praksa design kritike je, zapravo, zavisi od toga kakav je design proces. Ja recimo, dok sam dizajnirao, ja ne volim formalne kritike. Ne volim, mislim da to nije produktivan način nizakoga. Staviš ono pod spotlight kliente, stakeholders, kako god, koji nisu nužno, ne znaju o čemu pričaju, a teraš ih da iskažu neko mišljenje.

Speaker 1:

Dakle reći će makar šta samo da bi rekli nešto, jer su ste I kodri, očekuje se to od njih. Vrlo često se pretvori u neke, neću da kažem, napade ad hominem, ali vrlo često to bude malo onako I lično, I zavisno od dizajnara, naravno. Ali, Ja sam svoj proces, dizajn proces transformisao tako da je dizajn kritika kao formalnost suvišnja. Dizajn kritika traje stalno. Bukvalno.

Speaker 1:

I gledam da su ljudi toliko uključeni u sve što se dešava, da jednostavno nema potrebe da mi zakažemo neki termin, da pokažemo nešto nekom I da odbranimo neke odluke I nešto nego. Se to konstantno dešava I ljudi su stalno upoznati se svime I nema hand-offa, nema sign-offa, nema ničega od toga.

Speaker 2:

Reku bih samo še jednu stvar da za mene je najbolji način da druge uvedem u kritiku tako što ću ja sam sebi da kritikujam prvo. Da. Znači kada prezentujem rešenje, I ovo smo ponovili x puta, 100%

Speaker 1:

smo pričali

Speaker 2:

o tome. Da, znači ja prvi prezantujem rješenje, kritikujem rješenje. Prezantujem rješenje, kritikujem rješenje.

Speaker 1:

I ono, osnovna pravila design kritike na šta hoću kritiku, na šta neću kritiku. Tako je. I evo vam ga scope, ono, koliko je gotovo neki opis, neki kontekst. Da ljudi znaju s čime radine. Ako meni treba kritika na layout, neću da mi pričate o bojama I tipografiji.

Speaker 1:

Tako je, tako je. Ako mi treba kritika na flow, ne ima mi komentarest I interface. I tako dalje.

Speaker 2:

I sam oš jedna crtica, a apropo toga da li neko kod nas to prodje, ili stranci, ja mislim da mi živimo u vremenu gde, pogotovo sada nakon pandemije, kada kažem u vremenu, na to mislim da uopšte se ne treba ograničavati na to da li ćeš raditi samo sa našim klientima ili sa inostranim. Mislim da ako imaš veštine koje prodaviš I ako si dobar, dobra u tome, ne postoji razlog zašto ćeš se ograničavati I zašto će nekog tražiti. Da, neka tržišta su možda naprednija, neka su manje naprednija itd. Ali mislim da ne treba posmatrati to kao aha živim u Srbiji, radicu samo sa lokalnim

Speaker 1:

da, bukalo ne postoji ni jedan razlog da ti sebe ograničiš na neko geografsko tržište

Speaker 2:

što opet nije mi loše, nuzno raditi sa lokalnim klientima, kompanjima. Ako ti je to

Speaker 1:

strategija, okej, su to je deo tvoje proskupne strategije, super. Ali nema razlog, ako nemaš neki ekspensitan razlog I ako to nije deo tvoje strategije, šta te briga, odakle su ljudi s kojima radši? Mislim, briga te je zbog nekih kulturoloških stvari I normi koje bi eventualno trebalo da ispoštuješ, ali Bože moj, to je to. Dobro, ali ovaj, htela sam samo da ne ostanemo dužni za ovo. Pitala je oko proda je UX, ako se ne varam.

Speaker 2:

E, da, bravo, bravo.

Speaker 1:

Ja ne znam šta da ti kažem Valentina, ali Ja ne znam kako se prodaje UX Odvojeno od UI-a I odvojeno od producta I odvojeno od bilo čega Mi to, ja, to lično to nikad nisam tako prodavao o smislu, neko dođi I kupi kilo UX-a, ono naš. Nismo UX izdavali kao, izdvajali kao odvojenu uslugu za koju klienti mogu da nas angažuju, nego smo nito uvek pakovali I frame-ovali kao usluga dizajna digitalnih projezvodaj. Sad tu se radi sve što treba da se radi, između toga je UX. Ja nisam fan deljenja dizajnere na UI I UX dizajnere. Iako mislim da će ta rola malo da se promeni, ta rola, da će design proces malo da se promeni uskoro, ali Da, mislim da ne treba da nudiš UX kao uslugo, ali...

Speaker 1:

Ne znam ali možda mislila na to da se UX Review nudi kao uslugo? A on, ne verujem... Ne verujem da je to...

Speaker 2:

Mislim da su dva pitanja. Kako I kada radite design review? Aha, a ovo je odvrst. Šta ste pružali od UX usluga v Intimi? I da li to maha radite stranci li koje nas?

Speaker 2:

Kako strana plaćuje? Може су... Мислим десо два питанња. Како и када радите дизайн ривју, аха, а ово је одвадно. Шта сте пружали од UX услуга клиентима и дали то махом раде странци лику нас?

Speaker 2:

Како сте на плаћу? Да. Да, не... Я исто неам одговору. Мислим, окей, ја, прво, нић сам радивао са клиентима, али све једно, ако чак дођеш на неко ново место, никада нић сам делио Da.

Speaker 2:

Ja isto neam odguvor. Ok, ja prvo nisam radio sa Clintima, ali sve jedno, ako čak dođeš na neko novo mesto, nikada nisam delio UX.

Speaker 1:

Kao nešto jako izpojeno. Kao nešto jako ispojeno I...

Speaker 2:

Uvek, kako da kažem, ja sam sad neki ono maistor I kao imam svoj ono kofer sa alatima, ja to nosim sa solom I... Aha, jel' je ono...

Speaker 1:

Jel' mi treba ključ il' mi treba šacilje?

Speaker 2:

U kotina uzet ću da zagitujam nešto, ja treba mi mi ekser da zakucam, zakucat ću sačekit će mi, kao nikada ja sad nisam... Da, tako da ne... Neam odgovor, neam pravi odgovor za dvija.

Speaker 1:

Mislim da... Ako kreniš sa takvom segmentacijom usluga, jedini koji mogu da prijušte to, da imaju UX dizajnere, UX istraživače, UI dizajnere, product dizajnere, icon dizajnere I šta ja znam, tu su neke ogromne firmatine koje Mogu sebi da opravdaju da imaju takve specializacije I tako specializovene potrebe.

Speaker 2:

E, a sa druge strane, sa druge strane, ti kao designer trebujes da budes će voljski dobra u jednom od tih da bi tebe, baš tebe neku uzav za to. Tako da to je, opet mi smo govorili u epizodi generalisti I specialisti Добра у једном од тих да би баш тебе неку узу за то. Тако да то је, опет ми смо говорили у епизоди генералисти и специјалисти Шта су предмисли, шта су мане, тако да нас двојци никада нисме били специјалисти, Јеносном не можемо да се постарљемо да говорим из ту гу. Tako da nas dvojice nikada nismo bili specialisti, onda jednostavno ne možemo da se postavljamo da govorimo iz tu guhu. Da, tako da, eto, sve u svemu radimo se da smo malo ti popomogli u ovom pitanju.

Speaker 1:

Moga ja prečiti malo sljedeće?

Speaker 2:

Ajde, u ovo je, zao sam se spremio od početka podcasta.

Speaker 1:

Oći ja prečujem pošto

Speaker 2:

ja znamo Sandro. Pozdrav za Sandro.

Speaker 1:

Pozdrav za svoj, ja nas. Mi smo, ovo, rasli zajedno. Ali smo otišli u dve strane. Otišlo u marketing, ja u design. Hoću klapšit sa product marketarima.

Speaker 1:

Šta vam supers metak od njih, to jest nas, šta vam najviše pomože, koliko slušate uopšte ekipu iz product marketinga, prilikom dizajna proizvoda I tako to. Pretpostavljam da Sandra sluša kako mi sremena na vreme se malo oseremo o marketarima. Malo! Ja jednostavno ne volim marketing. Kao praksu ne volim.

Speaker 1:

Nije mi prirodno to. Ne volim to. Mislim da je jako veštačka praksa. Isto tako mislim da je jako neophodna praksa. Ali imam pravo da je ne volim.

Speaker 1:

Samim tim što sam absolutno svestan da svaki biznis da bi bio svaki, skoro svaki, postojete neke ideje koje uspeju sami od sebe I biznisi koji uspeju sami od sebe?

Speaker 2:

Pa čak ni 1.

Speaker 1:

Mislim da pogotovo ako pričemo ono o SaaS biznisima, Software as a Service biznisima, Mislim da svaka organizacija koja ima software kao proizvod I nudi ga kao uslugu, u jednom momentu mora da prestane da bude produkt organizacija I da postane sales organizacija. Odnosno sales and marketing organizacija. Barem u nekom delu, ta transformacija mora da se desi. Nekad je taj proizvod dovoljno atraktivan da mu treba manje sales and marketinga. Nekad je taj proizvod onako običan I treba mu više sales and marketinga.

Speaker 1:

Ali sales and marketing mora da se desi u nekoj meri da bi biznis bio uspešan. Vi možete imati kogod god hoćete dobar proizvod, to ne znači da ćete imati dobar I zdrav buznis sa tim proizvodom ako ne radite dobra. Dobru prodaju I marketing. Tako da možda za to Još više mrazi marketing, zato što znam da je neophodan. Ar jednostavno marketing čini moj život gorim.

Speaker 2:

Ja ne znam što da kažem, neko novog. Ja bi ovdje završio ovdje pisovodim, razloboš. Ja bi ovo... Ovo ćemo da uzvimo za onaj klip. Ovo ćemo da iskorizivimo za najavu.

Speaker 2:

Odlič. Brava.

Speaker 1:

Znaš kao, danas je marketing toliko sve prisuta. Sve se marketuje. Svaki kretan koji uzme da drop-shipuje nešto

Speaker 2:

ili Данас је маркетинг толико све присутан. Све се маркетуе. Сваки кретен

Speaker 1:

који узме да дропшипује нешто или да ради најке глупости, креће са маркетингом. Свако коју нема нијени једини скил, креће са маркетингом. Свако коју не зна, направи ништо, креће са маркетингом. Је је то као адут твой.

Speaker 2:

Svako ko nema nijeni jedini skill kreće sa marketingom. Svako ko ne zna napravi ništa kreće sa marketingom.

Speaker 1:

Jer je to kao adut tvoj. Z druge strane, dodatni razlog za moj animozitet prije oma marketingu. Znam jako malo ljudi koji su dobri u marketingu, koji su dobri marketari. A mnogo ljudi znam koji, eto, tako, radi, pogotovo sad o kako je digitalni marketing postao nešto. Jednostavno vidim, ne vidim vrednost kojoj to stvara.

Speaker 1:

Stvara šum, da to kažem da bi mi život bio bolji bez marketinga. Moram da razvijam nova čula I nove veštine da ono... ...Razgrdne što, znameš, I dođem do istine I do pravih informacija koje mi trebaju. I nerviram me brate, što se toliko resursa I možda nih ciklusa nekih pametnih ljudi troši Na tako trivialne stvari, kako prodati više nekih gluposti, kako postići neke... Kako uticati na neke metrike koje su totalno kredenske.

Speaker 2:

Jeste se završili? Jeste se empacili mikrofon kolega? Ja ću da kažem supratno. Ja volim dobar marketing. Prvo, be.

Speaker 2:

Ja obožavam. Kad me ono, kad me odradi nešto, ja sam u fazonu Kako ste ga pogodili, razumiš? E, ali to je Abnormalno teško. Ja mislim da...

Speaker 1:

To je jedan posl.

Speaker 2:

Ja mislim da to rade ono prvoklasni ljudi. Ja ne imam problemu sa marketingom, kao disciplinom. E imam problem sa time Kako se ta disciplina sprovodi sa egzekucijom? I isto kao gledamo 1 filmove sa Wallstrita, gde postoji stereotipni batica Koji zarađuje 2.5 miliona godišnje I onda se takmiči I krvi sa kolegom za ono bonus od 200.000 ljeda samo da bi bio najbolji. Isti je takav izmog limitiranih iskustva Sterotip među ljudima koji se bavaju marketingom, koji rade u tehnološkim kompanijama.

Speaker 2:

Načina koja perišu interno I načina koja perišu sprovode svoju ono praksu I ono što mi pravimo eksterno je po meni, znači to meni razvara. Meni razvara rad sa njima. Mislim, sada mi možemo da uđemo ono u detalje, ne znam da li ćemo da posvetimo sada svo vreme ove epizode na to. Ustatak vremena priča

Speaker 1:

o marketingu.

Speaker 2:

Ali ukratko, znači, ponašate se kao oddvojena firma, Nijedan proces koji postoji u firmi, nijedan nalat, ništa nam nije dobro, Sve vam treba vaše oddvojeno novo. Vrlo često, kompletno odnule. Tako je, zato što sve mora da se kupi, sve mora da se konsultanti, design odeljenja nisu dobra, mora da se dojedu druga, mora WordPress uvek, mora sve, znači sve, sve mora da se menja, wordpress obavezno. Wordpress mi ubaci. Samo zato što ima Jost za SEO.

Speaker 2:

Ništa, znači nije kakve ove nove. Samo wordpress mi daj. Daj mi wordpress. A jure se neke ono vanity metrike. Sve mora da se prati.

Speaker 1:

O to te što mi izvodili. Znači sve

Speaker 2:

mora da se prati.

Speaker 1:

Znači, potpune... Što imamo više klikova ove mesec, ili kako stojo u Viova. I... I... Da.

Speaker 1:

Tretira se... Tretira se

Speaker 2:

ono... Trenutni ili budući customer se tretira kao ovca, konstantno. Znači, da se stavi baner, da se klikne na baner, da iskoči ona... Sve... Sve je preglomazno.

Speaker 2:

A zašto? Zato što su... Или будући кастамер се третира као овца, константно. Значи да се стави банер, да се кликне на банер, да изкоче она... Све је прегломазно.

Speaker 2:

А зашто? Зато што су... И пази, ја сам мислио да су људи из маркетинга абнормално креативни људи. Свака чара сваком, али већина није, једностано нису креативни. Само су научили алате и компензују корићћење алата и тих фанела, брате.

Speaker 2:

Разумеш? Сад ћемо ми да направимо милиарду неких фанел, сад ћемо да испаднем фац а пред својим шефом, кај му каже тај, једно да ћемо овде, једно да ћемо овде, једно да ја га закачимо ново, једно да ћемо ново, једно да ћ I onda se ću ispadnem faca pred svojim šefom, kao mu kada taj, onda ćemo ovdje, onda ćemo ovdje, I onda ćemo da ga zakačimo novo I onda ćemo novo, I onda ćemo long tail, razumeš, ttt I onda ćemo da pustimo dve email kampanje I sve se dešava tako što mi to kao nešto puštamo I kao, evo, 500 ljudi, 600 ljudi, 13 kliko. Bete besmisljani, ništa ne znači, razumeš?

Speaker 1:

E, ali ono što marketari mogu da urade sa... Ajde da kažem, dizajnom. Sa nekim vizuelnim asetom, materijalom koji njima služi. Koliku znaju da ga unakarade? Sve za performance.

Speaker 1:

Tako je,

Speaker 2:

I ljude tritiraju kao ovce. Znači, hoće da nagura dugme, Daj mi dugme da bude veliko da se vidi! All caps! To je sve! Samo da se vidi, da se klikne I da se ubaci na email listu.

Speaker 2:

To je sve! Zato što na kraju dana nije bitno šta je neko ono izdomena napisao blog post, nego koliko će ljudi da se prijavi na emailistu, jer će da se ode kod CIO da se kaže,

Speaker 1:

Kako ste nas dalili sa onim pop-upovima?

Speaker 2:

Pop-upovi, tako

Speaker 1:

je. Podeli na društvenim mrežama. I nakon je on nikog ne deli na društvenima. Nemoj da zezas da nikog ne deli kad mu prikažeš ovoliki prozor preko njegovog teksta kojeg čita da ga podeli. To je to.

Speaker 1:

Znami si, sada ti uzmeš da pustiš marketarana, ne znam, dizajnera namestaja, odeće, ne znam. Koliko bi džepova oni stavili? Koliko prišivača, ono, znaš kao, možemo da reklamiramo na tvojim leži, gleda koliko leđa jebote, ništa neko.

Speaker 2:

Tako je, sve. Sve. Svi džepovi koji mogu da se napravia.

Speaker 1:

Mislim da marketing, kao što ti je rekao, marketing kao praksa koja mora da postoji. Meni je vrho. Svaka firma mora to da radi, to je odgovorno da firma želi da utiče na svoj imič, na svoj brand, na svoju popularnost, želi da proizvodi sadržaj koji će pomoći prodajt. To je sve jasno. Ali onog momenta kad pređete u te extreme, growth hacking, Sve extreme, tako je.

Speaker 1:

I tu ludačku optimizaciju, on bukva samo mi se skloni s facetom. To je, bravo.

Speaker 2:

Mislim da su previše ekstremni. U sprovođenju I u načinu operisanja. Previše su intruzivni. Brate, dođeš I očeš sve da promeniš. Sve očeš da promeniš.

Speaker 1:

Dakle ti trskosti da urađaš to.

Speaker 2:

Tako je, sve.

Speaker 1:

Znaš ono?

Speaker 2:

Ne valja ništa, ne valja vizionalitetitet, ne valja proezod. Znaš to,

Speaker 1:

što si, ono, ne znam, pročit

Speaker 2:

od dve blotpostova.

Speaker 1:

Tako je. Tako je. Tako je. Ne znam. Desto naučio.

Speaker 1:

Tako je. Dobro. Dalje. Teraj dalje. Sandra,

Speaker 2:

pozdrav. Izvijem. Uuhh. A, malo da se smirimo sad.

Speaker 1:

Malo vrate, godit.

Speaker 2:

Uuhh. ASMR-a. A Biljana Vuković kaže gde se održavaju neki konferencije za web design zarez, UI slash UX da čujemo nešto koresno.

Speaker 1:

Ja ovo ne znam. Ja nisam bila na konferenciji jedno 15 godina.

Speaker 2:

Ja bi... Laža, 10. Ja bi rekao samo, ovako. Ono što je očigladno. Ne znamo gde su države.

Speaker 2:

Odiš na Google, ubaciš neke ključne reči, neke rezultate dobiješ, puraviš sve treživanje I ono što bih ja preporučio jeste sledeće. Konferenciji su jako dobar način da po jedan naučiš nešto, po dva upoznaš nekih ljudi koji su ti jako dobri kao biznis konekcije I po tri vidiš možda neki grad ili neko mesto u kome niste bili pre. Niži im u Evropi, suda možda budeš za...

Speaker 1:

3 sata.

Speaker 2:

Za 3 sata. I postoje konferencije koje nisu... Mislim, ono, traja 1-2 dana, nisu nešto ekstremno skupe, a možda...

Speaker 1:

Budu skupe konferencije. Kotizacije budu skupe. Znači ono, po par stotina eurama.

Speaker 2:

Da, ali ako razdeliš da je to na primjer, a evo kažemo karte ne znam, 500 evara, ok? Razdeliš na dva dana I podeliš to sa brojem govornika ispadne ti ono 50 evra da slušaš jedno osudlje. Ne, ja slušam.

Speaker 1:

Samo ovo ću da kažem iz ugla nekog koj, znaš, možda na početku ne ima to oprimanja, 500 evra ozbiljno lova.

Speaker 2:

Da, da, da, ali, ne, slažem se, ali ono što mislim da je benefit, benefit je što... Mislim, ja sam sebi bio u intervju u Spotifyu I tako završio. Ato, kao, otišao, vidio lika, čao, ja sam taj I taj, tako I tako, a lika je radio nešto u medical, neki medical UX, povezali smo se, dobio sam poznicu za dve nedele, kao, e, dođi intervju. Razumiš, znači, Fore je što imaš pristup, to je najvića vrijednost. Imaš pristup, upoznao sam Bojanu, ja sam Bojanu upoznao tako.

Speaker 2:

Bojanu I Jan Borčić pozdrav koji ste imali prilike da slušate kod nas, 1 govorila. Ja sam prišao I rekuu, ee, imaš srpsko ime? I imam I jaje. I ona kao, ee, podaral sam srbi. Znači, sada smo nove prijatelji, znamiš.

Speaker 2:

U tom smislu imaš priliku da, ono, jeste, investiraš neki novac, ali imaš različite benefite. Vidiš malo grada, poznaš ljude, čuješ nešto novo I, pazi na krajve dana, Ono što mi zaista, mislim, ono, nije sad uprenje prstima, Ja sam bio isto žrtva toga, znaš kao, bitno je to profesionalno usavršavanje. Pogotovo kad kreneš, kad si na početku I kad kreneš da zarađaš neki novac, znači uzmi ono, odvoj jednu platu, investiraj u neki kurs, u neku konferenciju.

Speaker 1:

Ja, obožavam taj tvoj savet. Baš je onako Vrlo, vrlo jasno. Brate, to ti je ono, nek' ti to bude strategija. Jedna plata... Godišnje.

Speaker 1:

Možda godišnje, možda u dve godine. Kako god hoćete. Ali evo, imam, ovom je budžet.

Speaker 2:

To ti je budžet.

Speaker 1:

Daj da vidim nekako da ga iskoristim I kako mogu da iskoristim najviše iz tog budžeta da naučim što više ili da upoznam što više ljudi. A to je sve pointa konferencije.

Speaker 2:

A pazi, konferencije imaš svuda. Znači konferencije ima po Mađarskoj, mi smo nešto

Speaker 1:

prvšeg godina. Imao

Speaker 2:

u Zagrebu.

Speaker 1:

Imao u Zagrebu.

Speaker 2:

Ja mislim da ima po Rumuni I sada ne pričamo po Skandinavi, Španiji I tako dalje. Ali mislim ono stvarno, evo, aje dok je bila pandemia pa smo svi sedeli kuće, pa kao nešto live streamo, ono... Znaš, ja vidim da najviše pompe sad oko figma konferencije. Super, svaka čas. Ja sam pogledao da ove godine Mislim da su mi bila ono dva zanimljiva predavanja, ostalo je bilo nešto, mislim svaka čas svakom, ali kao nije mi zanimljivo, ali nije jedina stvar, znaš kao, ne moramo, I to je ono što je stream, to je ono što je predavanje.

Speaker 2:

Ali mnogo toga se dešava zapravo van toga. Ti poznaš ono ljude, neverovatni ljudi koji rade u nekim, znaš, kompanijima koje su potpuno bez veze, a zapravo su jako kvalitetni, znaju dosta ljudi, mogu da te pojaju za kime god. Tako da mislim da meni je to najveća vrijednost konferencije. Pa znaš,

Speaker 1:

mi smo ranije išli tamo, ono, tipa 2007, 8, 9, 10. Tad je to cvetalo u regionu. Neću da kažem sve, ali u regionu.

Speaker 2:

I bilo je pristup Hrvatsku,

Speaker 1:

išli smo... Ono, Niš, Nis, imao bis baz, to je baš bila pozbiljna konferencija. I nisu, mislim to nisu design konferencije, ali... Bila je toliko mala zajednica da su to morale da budu kao IT konferencije, iako ih je, mislim, nismo čak nekad zvali. Ali još jedna alternativa konferencijama su jednostavno neka druženja meetupovine, neki manji skupovi gde možeš da dobiješ dostav rednosti Mika organizuje UX meetup mislim da je u...

Speaker 1:

Bio je sad već kad izađe Ali

Speaker 2:

organizuje u Novo Sadu I u Belogrado.

Speaker 1:

Ima I u Novo Sadu I u Belogrado, Utorak je u Novo Sadu. Ne znam koji je to datom, neki 9. I 10. Ali to je super. To je super.

Speaker 1:

Ali ako... I da, još jedna stvar hoću da dodam. Ako ste zaposleni, tražite da vam firma plati kotizaciji. I da vas firma pošelje na osavršavanje. To je absolutno dužnost firme I barem toliko mogu da urade za vas.

Speaker 1:

Zato što to ne zahteva ništa, nikakav napor od njih, treba samo da plate I da idete. Ako firma to neće da uradi za vas, okej, postoje validni razlazi, nemaju para I šta ja znam. Ali ako neće, zato što jednostavno neće, ne vide vrijednost u tome, meni je to malo red flag. Da, ale opet

Speaker 2:

da se vratimo, ono, niko ne učekuje da će bilo ko da investiru tebe samog, tebe same.

Speaker 1:

Ne mojte čekati da vas firma cinaočima za bukavu I kaže Ej, ko hoće na ovu konferenciju? To se ne dešava, mislim, retko se dešava. Zašto bi se desilo? Nego ti ide I reci, e ljudi, ja bih da idem ovde, Evo ga budžet koji mi treba za tih x dana, jel realno?

Speaker 2:

Ono što je, na primer, mene prethodna firma svanno uslala na razne konferencije I ostatak timu I to... Slalo me. Ono što je... Ono što je... Meni bilo u jednom trenutku nezgodno, mislim, kao...

Speaker 2:

I sad... Nezgodno, znaš, kao, malo zvučim kao snob, ali kao, pošeljujte I onda kažu, je okej, ono, sad šta si ti tu naučio, prenesi drugima, razumiš? Uvijek postoje ta odgovornost da ti ne ideš tamo da ono...

Speaker 1:

Da si zajebao.

Speaker 2:

...Bleš, nego da zapravo... I to su neke konferenci koje su bila onako domenskije I šta ti neke data vizi, to sve. Da sam I onda bio u fazu ono, okej, meni se ovo sviđa, ja ću da imam svoju aranžmanu za neke stvari koje me ne zanime. Da smo išli po nekim arhitektonskim, nekih, razumiš? Nebine.

Speaker 1:

Baš eto, zanimljivo. Mi isto u Super 8 imamo tu politiku. Samo traži šta god ti treba. Kakvogod resurs, konferencija, šta god, knjiga. Jedino što tražimo je da nešto od toga podeliš nazad sa nama.

Speaker 1:

Čisto je to da drugi, nekako sekundarno, mogu da sazvajuju I nauče naši. Što je fair, mislim. Ne mogu ni tvoje iskustvo I doživljenje.

Speaker 2:

Ti vestiruš u svoje zapuslenje. I to je to, to je neka vrsta treninga. Tako. Dob. A sledeće pitanje takođe odbiljene kaže, ovako je pitanje, tema da je UI slash UX da nije za jednu poziciju, kao što uvek poslodavci navode na oglasu, znači ili su UX ili UI designer I ako neko zna sve to je vrh.

Speaker 2:

Ja sam pročito onako kako je napisano.

Speaker 1:

Primal je iz Daha napisano.

Speaker 2:

Jeste, ja sam... Mislim, ja sam se pitao da li da ovo kažemo ili ne. A Biljana, ako možda... Evo, pošto sada mi ne znam da govorimo. Ja bukva ne znam šta je ovdje pitanje.

Speaker 1:

Da li... Ja mislim da ona hoći da kaže da pita zašto su uvijek stavlja UI-UX kad postoje UI-UX dizajnari. A zapravo, kad jedna osoba zna da radi EUI, EUX to je onda super. I to je kao nešto ekstra. Ja sam tako...

Speaker 2:

Meni od... Da, ja nisam bio silan. Ne znam da li pitanji ili više opaska. Ne znam, mislim...

Speaker 1:

Ja jedino što imam da odgovorim je da se vratim na ono... Tako uzana specializacija je privilegija ili prohladstvo velikih organizacije. Meni je lično teško da odvojim te dve stvari. I zapravo, ajde da ne ulazim u to.

Speaker 2:

Mislim, naš, kao Majk Matas na svom sajtu kaže da je on UI designer. Mislim, što nema vjeza svezom, prazumiš? Tehnički je...

Speaker 1:

On sebe hoće da zove tako.

Speaker 2:

Tehnički je tačno. Tehnički je tako. Mislim, a u praksi je uradio mnogo više, razumiš? Tako da ovaj, ja bih preporučio da što preizađemo iz tih uskospecializovanih termina, to čak mi u ovdje ni govorimo o odgovornosti, govorimo o terminima. Uvukvalno o nazivu role.

Speaker 2:

Tako da to je, čim prije izdrađemo iz toga, bit će

Speaker 1:

nam jednostavnije. A aj sad kao naš da promamo da razmislimo o tome, da pristupimo u tome nekao design problemu. Neko zapošljava UI designera. Taj neko, ko zapošljava interface designera, verovatno očekuje da ta osoba može da napravi interface recimo neki software koji oni pravili. Ako je progat kompanija opitno.

Speaker 1:

Dobro. Očekivanje je da ti znaš I UI, UX, ali oni samo zovu tu poziciju.

Speaker 2:

Možda ne znaju bolje.

Speaker 1:

Ne znaju bolje, razumeš. Ali je očekivanje. Jako retko, ja bi se baš iznenadio kad bih saznao da je čest slučaj da, kad neko zapošljava interfejs desainera, odnosno UI desainera, da očekuje da ta osoba, da je posao te osobe da dobije nešto sirovo I da napraje od toga neki lep interfejs. Da crta interfejs. Ili da samo crta interfejse po nekim pravilima.

Speaker 1:

Ili wireframe-ovima, ili neće. Pa ne je to toliko trivija vam posao. Da ne treba postojiti.

Speaker 2:

Da, ne znam. Eto, Biljana, ako ti ovo nije odgovorilo na pitanje, znači da smo omasili, javi nam se, Pa ćemo da provamo da ti odgovorimo nekako. E, stigli smo do poslijeg pitanja. Strahinja Tudorović, koju smo spomenuli na početku, naš kolega kaže Ovako. Sad ne znam kome...

Speaker 1:

Tebe pitanjem.

Speaker 2:

Aha, piso je tebe. Kaže ja znam da si ti u design agenciji koju si ti napravio pa kundam da nije pretarno relevantno za tebe. Ali zanimam je kako Arsenije Ćatić I ja komunicira I da ne kažem promoviše vrijednosti discipline desaina na C nivou sa drugim C glavama jedne produkt kompanije? O čemu on priča sa njima, kad priča sa njima, kojim jezikom, na koj nivou, kako, šta je njihova percepcija poslom koja se produkt I dizajn ljudi bave I otkud to da su zaposlili dizajnera kao chief product officer? Pitam zato što se mnogo priča o komuniciranju vrednosti dizajna, Ne dizajn osobama posljednjih par godina?

Speaker 2:

Pitam zato što se mnogo pričao komuniciranju vrednosti dizajna, nedizajn osobama posljednjih par godina I kako dizajniri treba da budu bolji u tome, a neseće se da ste pričali ili da je Arči pričao o tome preterno. Dobro. Ajde da... Ajde da, ovaj... Samo da, prej, ono što kreniš.

Speaker 1:

Ovo je jako bitan deo diskursa. Čak I u usluženjim delatnostima. Samo što se dešavao u prodajnom delu procesa.

Speaker 2:

To sam htio. Ajde da možda promi ja da odgovorim, a ti vidi šta bi možda bio kontrapunkt. To nije dobar terminal. Kontra to. Da.

Speaker 2:

Kontra teža. Ajde ovako da krenem. Prva stvar je da mene nisu zaposljeli kao CPO-ja. Ja sam dizajner, ali ja sam se zaposljel kao neki generalista. Nisam nimao nisam nimao rolu, nisam imao odgovor, mislim, rolu tj.

Speaker 2:

Ta zvanje, ne odgovornosti, nego zvanje prvih Ne znam, dve godine, tri gojine. Duk' nismo krenuli da zapošljamo neke ljude, pa se onda uspostavila neka struktura, pa onda smo nastupili sa

Speaker 1:

S sistema tizacijom.

Speaker 2:

S sistema tizacijom

Speaker 1:

I s svim mnohim stavima.

Speaker 2:

To je jedna stvar. Znači ono o čime sam se ja bavio kao generalista jeste brand, visual design, product design, front-end, front-end implementacija, marketing, pisanje blog postova, devops, devops razum, znači ono pravio sam SEO, radio sam mislim, bukulo sam imao prilike da se bavim razno raznog stvarima I malo, da kažem, biznisom, iako su moji šafovi to skoro lepo prepoznan, rekao sam mi da mi je biznis najslabija karika, što jesti istina, ovaj, ali možda da sam, da mi više trebalo bi bilo, AAA,

Speaker 1:

večko skloni se od Excela.

Speaker 2:

Bilo više. Da, ovaj...

Speaker 1:

Oteli mi ekseli z ruku.

Speaker 2:

Ono što je nekako Stvar u tome da sad možda je sklop da kažem srećnih okolnosti gdje ljudi vide vrednost sami po sebi, ali ja nikada, a možda I ne, ali ja nikada nisam osjećao da ja treba da promovišem to, već sam dokazivo. I to smo na primer u prvoj verziji našeg proizvoda gde smo uzeli pristup koji je drugačiji od tadašnjih konkurenata bio, gde se nikad od nas nije osjećao sigurnim jer budemo realni, najlakše da uzmeš da urediš ono što su drugi radili I da ga urediš za nejansu bolje, ili da uzmeš nešto što je potpuno drugačiji pristup, ovaj, gde su oni meni pružili podračku I kladili su se jednostavno na to. To je

Speaker 1:

onako malo olin.

Speaker 2:

Jeste, malo više olin. I gde se namataj pristup nije obio glavu, već nam se vratio pozitivno. Da bi smo, vrlo brzo, u nekom trenutku razvoja kompanije, mi napravili neka tri postulata, koje stavljamo u pitch decka, kao zašto treba da kupite naš proizvod, kao jedan od postulata jeste bolji korisnički ugođen u nečego što je na težištu. To nije nešto što se ja sad zagovarao kao stavi to zato što je to bolje nego zato što je nama UX možda čak bio I jača karika od nekih ono tehničkih stvari koje su nam tada manjikali I tako da nije mi bilo lakše da namikirimo da ne znam interface bude neka poruka, neka ilustracija, tako je, znaš. Ovaj, tako da tu smo gledali da kompenzujemo.

Speaker 2:

Bilo nam je... Ja kao dizanjer sam tu mogu da kompenzujem, mi je bilo lakše da tu kompenzujem neke stvari prenego da nešto tako drugo. Tako da... Skoro sam bio, pošto sada, ono, nakon akvizicije u većoj organizaciji, pa sam bio u nekom džepu organizacije, gde se ovaj govori o tome sad kako ćemo mi da definišemo našu rolu I kako ćemo sada nastupimo pred velikom organizacijom da promovišemo šta mi to radimo I tako dalje. Gde se jednostavno, meni je to bilo strano.

Speaker 2:

Ja sam bio kao, ja odbijem da to radim.

Speaker 1:

Če se to radi samo u velikim... Ako

Speaker 2:

ja trebam da definišem šta ja radim I da promovišem šta ja radim, onda nikog drugi po defaultu ne vidi vrednost I ne zna šta ja radim. I onda je to veliki problem. Ако ја требам да дефинишем шта ја радим и да промојишем шта ја радим, онда нико други по дефолту не види вредност и не знаш шта је радим. И онда је то велики проблем. Ајде да пробам сам украдко на ком нивој ми причамо.

Speaker 2:

Ми причамо на нивоју где... Na kojom nivou mi pričamo? Mi pričamo na nivou gde imamo, ok, ako govorimo, ne znam, na C-level nivou imamo CTO, CIO, COO, Chief Operations Officer I ja mislim mene nikoga nismo imali više. CEO I COO u glavnom pričaju iz ugla biznisa I bizniska da kažem postojeći pipeline, postojeći korisnici, to je mušterija postojeći pipeline, oni koji na dolaze I kako tržište, ono, kako se tržište kreće, šta je otprilike nešto što bi smo trebali da radimo, investitori I tako dalje. CTO...

Speaker 2:

Mislim, svi učestujemo u tome I to nam je, da kažem, primarnost stvari. Mislim, svako nas doprinosi svojom veštinom iz tog aspekta gde možda CTO, CEO I ja sad s drugi strane malo više pričamo o proizvodu, kako naš proizvod treba da odgovori na te zahteve. I kada govorimo na to, mi govorimo šta je ono što mi radimo da odgovorimo na ta pitanja. Znači mi tu ne govorimo, e, napravit ću bolji flow, napravit ću bolji redesign, ne, potpuno I relevantno. Znači, znamo šta je svačje zaduženje I ako treba da se redizajnira, više nije pitanje da li treba da se redizajnira, nego da li treba sada?

Speaker 2:

A koliko će to da košta? Itd. Itd. To su više neka viša pitanja ne izuglane poverenja. Znači, ne govorim.

Speaker 2:

Ako ja kažem e, okej, da, zaista treba da redizajramo nešto, da pravimo od nula ili šta god, Ne postavlja se pitanja, da li treba, nego kako ćemo to da sprovedemo. Tako da, eto, opet, da se vratim, iskustvo mi je do sada da možda imam sreću što radim u timu koji veruju, ono, oslanja se jedi na drugi, verujem u jedni drugima I, ovaj, nemam prilike, tj. Potrebe da se dokazujem bilo kojem, Možda ću u neku sledećoj iteraciji morati da se dokazujem, pa ću znati možda malo neki drugačiji pristup, ali za sada je to... Za sada je to neko moje iskustvo trenutno odat. Nadam se da ovo...

Speaker 2:

Pomaže.

Speaker 1:

Sa agencijske strane, odnosno sa strane pružalaca usluga, kao što sam rekao, komunikacija o dizajnu se svodi na obezbeđivanje toj nekog bajina. Mislim da sami, odnosno, ajde da ne predpostavim vam previše, ali nekad klijenti dođu da traže usluge dizajna, odnosno potencijalni klijenti, traže usluge dizajna, ali nisu baš sigurni zašto im to treba. Negu gledaju ostače šta njihovi konkurenti rade, vide gde oni manjikaju I kažu jevo te ovo sve oko nas puca, a oko nas je sranje. Daj da promenimo to. Najelakše kako ću to ugradit' je da platim nekom da uzme taj problem od mene, ali ne znam baš zašto to radim.

Speaker 1:

I zapravo za te kliente je design tako zvani cost center. Gledaju na design kao na trošak umesto na investiciju. Nekad je to ok, neki projekti I engažmanije su takvi, a nekada želimo da utičemo na percepciju takvih kljenata o dizajnu, da želimo da promenimo tu percepciju. I tu onda ulazimo u taj edukativni deo gde neću namrno da kažem da moramo da dokazujemo vrednost dizajna. I ako je to često u ovom momentu tog nekog ciklusa potrebno, Ja prvi volim da, recimo kad krećemo sa...

Speaker 1:

Krećemo prvi put da radimo se nekim. Dakle, nemamo iskustvo, ne poznajemo se. Ja volim da uspostavimo neke metrike koje ćemo gledati I pokušati da utičemo na njih čisto zato što to vrlo jasno komunicira šta smo postigli. Umesto da ostavimo da design bude tako neka ezoterija I kao nešto što bi trebalo da se desi I što bi trebalo da imamo I što je nekom lepo, nekom nije lepo, nekom je dobro, nekom nije dobro mislim da je uvek zgodno frameovati tako output design teama kao da se desilo nešto konkretno, iznedrili smo nešto konkretno, stvorili smo nešto konkretno. Ali u suštini, ja iz mogu iskuse nema puno takvih, mi nismo imali puno takvih klienata, koje kao treba ubeđivati da im trebaju design uslugi.

Speaker 1:

Može zato što mi ne radimo takav tip prodaje. Već kod nas dođu ljudi koji već znaju šta im treba I zašto im treba. Ali nije uve bilo tako, ali kod nas su, kažem, umanjini ti ljudi kojima treba objašnjavati zašto im treba dobar dizajn. Tako da, iz strane pružavca usluge, razgovor o dizajnu je smješten u tu neko taj pre-sales moment, onog momenta kada to prođe I vi dokažete da isporučujete to što se očekivalo se isporuči, niko više ne postavlja pitanje o dizajnu, a ti kao pruželac usluga si dovoljno daleko od srca te organizacije, od cejlevela te organizacije koja ti je klient, da ti zapravo nemaš tu ni mesto da pričaš. Nikol te ni ne pita.

Speaker 1:

Oni su jedna organizacija, ti si druga organizacija I nema baš mnogo šansi za takve razgovore.

Speaker 2:

Nekako odvore koji smo dali mogu da zvuče kao da... Razmišljam kao da nismo odgovorili kako su mi došli do tog nivoa. Znaš, nego kao da se nama to sad nekako dešava, ili kao igram srećnih okolosti...

Speaker 1:

Misliš da, zrešto je Straja pitao baš kao koji jezik koristimo?

Speaker 2:

Ja mislim da je možda pitanje bilo usmerenije ka tome kako ja da dođem do tog nivua, da ono da dođem na taj nivo, razumiš?

Speaker 1:

Tako što ćeš prestati da se krećeš u krugovima dizajna I početi da se krećeš u krugovima biznisa, operacija, inženjeringa I svega ostalog. Tako što ćeš postati bajak koji kapira kako dizajn funkcioniše kroz celu organizaciju I kako utiče na ceo biznis, onda će ljudi fiteti da čuju šta ti imaš da kažeš iz ugla dizajna.

Speaker 2:

E, to sam se teo da pitam. Da li ste ikada, ne moraš da govoriš, da li ste ikada radili sa nekim sa kime nisi teo da radiš? Sa klientom sa kojim se nisi kapirano na tol njivou, ali si radio, ne znam, zato što je ono kindy, bude se ono... Naš se ostalo te frustirira, ali kao iz nekog razloga radiš s njima.

Speaker 1:

Jesmo, pogotovo sigurno da jesmo. Mislim da u životu agencije stoputa naletiš na razdoblja I na vreme kad Ne možeš da odbiješ projekt, ne bi bilo poslovno pametno da odbiješ projekt. I angažman je angažman. Donet će određena sredstva da se pokri određeni troškovi ili tako nešto. Ili jednostavno...

Speaker 1:

Ne znamo, uslugama je to drugačije. 100 puta uradiš nešto zato što je to pametno jer će to biti otkočna daska za nešto drugo, jer će to biti usluga nekom bitnom, itd. Isto I

Speaker 2:

za proizvodnik. Samo razmišljam, znaš, razmišljaju se iz ugla, da jednostavno ono ljudi koji razmišljaju na sličan način, isti način se jednostavno privuku I nauče da sorađuju I da možda stvari su u tom smislu mnogo jednostavnije, razumljujem se ono.

Speaker 1:

Meni ja najviše volim da radim sa ljudima koji Ne znaju zašto je. Ne znaju da artikulišu vrednost desaina. Ali znaju da ona postoji. To su mi omiljene ljudi za sradnjo. Oni jednostavno tebe percipiraju kao nekoga ko zna šta radi, on zna da moj je potrebno, potreban tvoj skillset, odnosno tvoj domen moj je potreban da bi uspel I ne dovodi puno stvari u pitanju.

Speaker 1:

Ja najviše ovaj ne radim s takvim ljudima. Najviše mrzim da radim sa ljudima koji misle da se razumeju u dizajnu. E, s njima je konstantna borba. Iz moga iskustva.

Speaker 2:

Šta ja ti kažem? Teži u život. Dobro.

Speaker 1:

Strajo, nadam se da je odgovor, barem da on nek'la je, zadovolio tvoju znati želju, ako hoćeš da nastavimo razgovor, ili piši ponovno ili zovim na pivo? Ili kafa? Ne pište ni kafa?

Speaker 2:

Ma ne pijem ništa. Samo sam možda hteo za ljude koji imaju slično razmješljanje kao straja Ono, probajte, potrudite se da pričate sa nekim ljudima koji su jedani od dva, pet nivoje iznad vas. Mislim da retko koja organizacija to brani. Mislim da su takvi ljudi manji ili više dostupni. Iz mogu iskusva čak postoji otklon ne ljudi koji su izladne, nego ovi koji su na nižim pozicijama, da ne vide prostor za tako nešto.

Speaker 2:

Ja sam uvijek išao kod ljudi koji su, ne znam, bave se biznisom, bave se nekom naukom, bave se, to je s nekim domenom, finansijama itd. Pokušavu, nešto s njima pričao, pokušavu da sfatim šta je njihova strana, šta su njihove mukje, šta je njih tu sad, šta bi oni želili itd.

Speaker 1:

Svi ti razgovori ti pomažu da smestiš dizajn...

Speaker 2:

Da ja budem bolji u mojom poslu, tako je, tako je.

Speaker 1:

...U kakvoj sprezi je ono što ti radiš sa onim što oni rade. Uproto. I gde su presečne tačke, gde možete da se sretnete, Uproto. Gde koj kome može da pomogne I tako dalje.

Speaker 2:

Tako da je to...

Speaker 1:

Zato je bitno pričati sa ljudima koji nisu dizajneri.

Speaker 2:

To je moj savjet nekako general, ono da... Ali bitno je da imate znati želje, bitno je da razumete jezik kojim taj neko govori se vam. Šta podrazumuje kad kaže ovo, šta podrazumuje kad kaže on I tako da. E, to

Speaker 1:

je malo zeznuto.

Speaker 2:

Jeste zeznuto da k' na učiš šta. To možda na učiš.

Speaker 1:

Tako je. Znaš kao, ljudi, mislim, mi koristimo naš dizajnerski jazi, kad pričamo o dizajanu je žargonski I tehnički I ne znam

Speaker 2:

šta. Jeste.

Speaker 1:

Samo šta zanimite kako se ljudi koji su primorani da interfesuju sa nama, kako je njima teško kad mi pričamo oko sa drugim dizajnerima. Morate naučiti da pričate druge jezike organizacijske.

Speaker 2:

Da, da, ali nivo... Znaš kao, ja sam prisustavio I razgovorima gde kao neko nešto kaže, in onda dizajner skači I kaže pa naša ikonica, nekada kao... Da. Jer samo se presvičuje ono što je njemu poznato.

Speaker 1:

Da, igraš na svoje zdarate.

Speaker 2:

Ava osoba uopšte naša ima do vidiš da postoji ono kao rupa između u razgora. Ogroman jazm

Speaker 1:

u tom razgora. Zato što taj dizajner vrlo očigledno ne razume kako taj biznis koristi dizajn. Tako je. A nažalost, doći do tog razumevanja je upravo to što si ti sad rekla. Jesi.

Speaker 1:

Razgovorom sa ljudima I, znaš kao, kako vi ovo radite. Zašto, znaš kao, što tražeš ovo od mene, šta ti zapravo hoćeš, I te neke stvari.

Speaker 2:

Tako da, eto, to je negde savječ.

Speaker 1:

Jo božnaš ti, vidiš, desktop.

Speaker 2:

Idemoš imati 100 foldera. 100 foldera. Ja ako imam tonu ikonica, I onda sam uzem sve ikonice, sve fileve, stajem u folder I nazovem 2023. Ili 2024. To je to desktop I to je to.

Speaker 2:

Ja. Pa to to me služi. Čemu služi desktop ako ne da čuva I kolić?

Speaker 1:

Koliko filova ti imaš?

Speaker 2:

To je sve tako treba. Pa nemoj da čuš. Ja sve ču.

Speaker 1:

To sve je

Speaker 2:

tako treba. Nemoj zašta da me ovate. Da privjavimo mi ovo naše kraju. Cepaj. Hvala svima koji ste do sada ostali sa nama.

Speaker 2:

Hvala na slušanju I nagledanju. Ako ste dalje tu totalni ste kraljevi, kraljice I kraljestva.

Speaker 1:

Ako ste marketari. Ako ste marketari. Vrlohatno ste, ono... Pitate se zašto, slušate, ono...

Speaker 2:

Pa, vidim da ovaj... Šilje, šilje kolaci. A, nije, nije. Vidim da šilje kolaci, da se, da se ovoj prave baklice već. Da.

Speaker 2:

Ali, dobro, pričat ćemo mi još u marketingu. Sve je super.

Speaker 1:

Čeraćemo se.

Speaker 2:

Sve je super. Ako je neko zainteresno da dođe da u epizodu do priča, da pričamo ovde I ako se kapiramo, to je strava. Tako da, ovaj...

Speaker 1:

Možda Sandro da zovem. Ako je tu, ne znam, onaj ljubljani, ja sam živisna.

Speaker 2:

Sve je, sve je, Sve je cool. Razmišljav sam kako dođavim, ne znam, ali s obzirom da je ovo jubiler na 50, to je kao neko zlato, razumiš, kao ono 50 godina brava bražava. Tako da ovaj... Gaziga na ljubav. Budite zlatni I delite sve što dotaknete, pretvorite u zlato, vašom ljubavlju.

Speaker 2:

Volite sebe, volite jedne drugie, širite ljubav. Nastavite da budete Zatiželjni, nastavite da postavljate pitanja sebe drugima, Nastavite da nam šaljate pitanje, znači svaki put kada imate neko pitanje, Ne morate čekati naš poziv kao, ee, jer mi im smo razglasili I rekli Eee, imamo poziv, dd,

Speaker 1:

dd Bukovno, a kad god vam pade na pamet Nešto što bi se hteli da pite Neku, šibnite nam email Na Twitteru, na LinkedInu, pitanje Šta god, kad god Mi ćemo to da evidentiramo I onda ćemo napraviti jedan epizod ovo.

Speaker 2:

Jeste. Tako da, eto, to je to. Hvala vam za podršku do sada, koju ste nam pružete, koju ne vam konstantno pružete I slušanjem, I gledanjem, I praćanjem, I pitanjima, I podrškom, I sms-ojima I svim živima. A trudit ćemo se da I nastojaćemo, kako reći, nastojaćemo. To nikad ne koristim u realnosti, razumiš, ali ovako kad kažem baš kao puca.

Speaker 2:

Trudićemo se da budemo bolji I ja se nadam da ćemo tuživeti 100. Epizodicu. Tako da, eto to je to. Braće se ujavljaju. Poljubac.

Speaker 2:

Ćao. Борьо ботс! Чао!

View episode details


Creators and Guests

Dragan Babić
Host
Dragan Babić
Osnivač i partner Superawesome — agencije za dizajn digitalnih proizvoda od 2007. Opsednut procesima i sistemima.

Subscribe

Listen to Zalet using one of many popular podcasting apps or directories.

Apple Podcasts Spotify Overcast Pocket Casts YouTube
← Previous · All Episodes · Next →