← Previous · All Episodes · Next →
Petar Perović S1E16

Petar Perović

· 01:59:50

|
Speaker 1:

Čekaj da se sipimo ovo. Jebote, kao RTS-u piču.

Speaker 2:

A, brate!

Speaker 3:

A? Šta smo... A, brate, malo smo se na furavi, brate.

Speaker 2:

Snimamo, snimamo na radio Novi Sad.

Speaker 3:

Imamo I kebanicu, brate,

Speaker 1:

sve, razumnaš.

Speaker 3:

Dobro. Pusitamo intro, a?

Speaker 1:

Pusitamo intro, a? Pa-pa-pa-pa... Pa-pa-pa-pa... Pa-pa-pa-pa...

Speaker 3:

Hahahaha! Snima I što? Što? Eeee... To je to!

Speaker 4:

Prošu intro sad. Prošu intro

Speaker 1:

sad. Može, može. Može. Može ovim...

Speaker 3:

Uvod. Dobar dan. Zalet podcast epizoda 15. 16. Da, pisao čak 16.

Speaker 3:

Arsenija Ćatić, Dragan Babić I sa nama danas u Gostima. Ovo nam je nova fora sa Gostima sada, to je nova pričica. Petar Perović.

Speaker 2:

Dobrodošao. Hvala.

Speaker 3:

Dobrodošao nam Perke. Ajde, ja ću da napravim mali neki... Neću te maziti, dole, ponozim, slučena sam. Da,

Speaker 4:

to je.

Speaker 3:

Ja ću ti napraviti mali intro, ali bih najviše voleo da nam ti ispričaš tvoju priču I dotačit ćemo se toga. Ali u suštini, Petar je dizajner digitalnih projezvoda, pre svega, iz Novog Sada. Sad si ponovno iz Novog Sada. Ja sam

Speaker 2:

rezident od tri zamlje, ali

Speaker 4:

sada u

Speaker 2:

Novom Sadu.

Speaker 3:

Da, trenutno u Novom Sadu. Petar I ja imamo tone istorije. Dugo se znamo I radili smo zajedno. I sad, eto, ajde da krenemo. Šta ima ko tebe?

Speaker 2:

Epa, vratio sam se po tle misije, možda što, sada s jedan godina sam bio u rasejanju, odlijo sam bio mozog

Speaker 4:

na 7

Speaker 3:

godina, odlijo sam

Speaker 2:

I sad sam ga dolido nazadu tako

Speaker 4:

da sam u novom

Speaker 2:

sadu možda jedno 2-3 meseca bio sam I došao sam iz Šangaje, iz Kine, ali većinu od tog perioda od 7 godina sam provio u Portugalu. Bio sam u Portu. Tako da, ja sam, kad me piteju ljudi, znaš, ne znam da li vi to imate I dalje, da je teško objasniti kada šta to tačno radiš.

Speaker 4:

I

Speaker 2:

onda ja svih ovih godina kad sam po inostranstvu, kad me pite ljudi šta radim, onda ja kažem da sam profesionalni muž, pošto pratim svojoj žan, o žanami se bavi naukom I onda smo mi šli

Speaker 4:

prvo u

Speaker 2:

Portugal, sada u Kinu I to je razlog zbog kojeg smo živili. Sada, ono zbog nekih sticaj, okolnosti životnih, smo se ratili na vi sad, tako da ćemo odavde provesti, nastaviti odaj da živimo, ali mislim, žaram I dalje radi u Kini samo Rimolt, tako da mi smo vezani u neku ruku za Kinu, a vezani se mi za Portugal u neku ruku.

Speaker 4:

Emotivna.

Speaker 2:

Pa, jeste, tako je, tako je. Kad imaš, Kada se kreni da se približava nutlarni ovlak sada,

Speaker 4:

nije li li

Speaker 2:

li da imaš rezervnu zemlju na 3000 km daljine. Portugali je jedna zemlja koja me vežeme sada.

Speaker 3:

E, ali kažeš da tvoja žena radi remote udaljeno čak I sada, a zanimljivo je da si ti radio udaljeno iz Port, ti koji si iz Novi Sad, si iz Portugala radio udaljeno za firmo iz Novi Sad.

Speaker 2:

I jasne, to je neki obrnuti slučaj, ljudi ovdje objedno budu sa boljim uslovima u rinostansku, ja sam otušao da živim skuplje, ali da zarađujem

Speaker 4:

manje. To mi je bilo posebna izazala, I gresna har.

Speaker 2:

I tako se potlopilo. Mislim ti sad nekada ne znaš kako ti ode, na kojoj poziciji, kako ćeš ostati, može da se desi. Mislim, još se ja tu, provio sam pet godina u Semaforu. Ali bilo je perioda nekih I posle godinu ili dve, kad sam pomislio da bi mogo da ode. Pa sad neke stvari se u životu firme desese, pa sad uđeš u neki redizajn I to ti ono kupi nove dve tri godine.

Speaker 2:

Da, da, da. Na poziciji, tako da to je...

Speaker 4:

I se

Speaker 3:

oni uzavu sad da semafuri li su render teksti?

Speaker 2:

Pa to je sada, Mislim, proizvod je takav, ali je ono, pravno lice.

Speaker 3:

Da, mislim, da li furaju render text kao priču I dalje ili su kao

Speaker 2:

eni spisali? Kada su pružali usluge, valjda, kao konsultanske, onda su im o tim imenama, ovoj proizvod, koji su razvili, koji ima nekondruzku posto, full time okupacije.

Speaker 3:

E, ako dozvoliš, ja bih jedno pitanje, to jest jednu temu otvorio. Ajde. Sa Petrom, jer mi je to jako zanimljivo. Pričali smo dosta, ti I ja, o generalizaciji, specializaciji unutar naše struke. Petar ima jedan jako zanimljiv ugao.

Speaker 3:

Ti si mi jednom rekao, nedavno je to bilo, da si hteo da se... Mislim ti si kao product designer generalistas. Mislim, možda radis sve. Imaš tu širinu u...

Speaker 1:

Imaš cug u delri. Imaš taj cug, da.

Speaker 3:

Ali si u jednom momentu si mi rekao da hoćiš da se... Imaš plan da se profilišeš, da se brandiraš, kao dizajner za developerski alate. Ili tako nešto si mi rekao. Ja sad parafraziram, ne znam tačno. Dobra.

Speaker 3:

Pa to... Da, da se šanse koja...

Speaker 2:

Ne, ne moguće. Ima smisla to što pitaš. U suštini, imao sam sad jedan period gde sam prolazio kroz proces zapošljavanja I onda kada... Taj generalizam zavista se sad od okolnosti od kompanije, kako je složena struktura, kako je velika kompanija. Generalizam možda bude teža I lakše prodati.

Speaker 2:

Nekde je u nekim organizacijama treba neko koje je negde jači, ono koje je profilisan u jednoj od tih oblasti, u jednoj od tih skilova je bolji I nekako se to traži. A koja je mala kompanija, ako je veća kompanija, mala kompanija naravno kao ti si tu ispre mačica, moraš prosta da moraš da duprinosiš šta god da je potrebno da se pomerate na sledeći neki nivo. Tako da to je stvar. Ovo kod developerskih alata, Ovo kod developerskih alata, delovalo mi je interesantno u neku ruku da mogu neku svoju neki afinitet prema tehnologiji, da nekako staviš u neku... Fokus.

Speaker 2:

U neki fokus, da. Ali stvar je da... Kao...

Speaker 4:

Zato se gleda sam stav. O, ne svestiš se.

Speaker 2:

Mislim da ima manje nekih stvari, mislim da ima manje diskusije. Dosta su, developeri su kao publika, dosta su fokusirani, taj alat je nekako, dosta može da se fokusira tvoj opus posla I to što ti radi. I rad sa developerima je u tom smislu interesantan, jer su dosta racionalni. E sad je kao ja volim taj aspekt dizajna koji je racionalan, jer kao neko ti dozvoli zapravo da jednu kao lenjost u nekom smislu, da To što radimo je dosta fokusirano.

Speaker 1:

Konkretno, u nagufavu, da.

Speaker 2:

I ne moramo da sad se rasipamo u nekim umetničkim doživljeima. Mislim da generalno, produkt design je to. Da treba da poveže to šta je poslovni cilj te firme, odnosno, ajde profit, to nema drugog poslovnog cilja, sa funkcionalnosti tog proizvoda. I sad kao ne rasipaš se, ne gubiš razumu u nekim vizuelnim detaljima I diskusijama koje su... Ne znam, kad dođiš u neku fazu zrelosti, počeš da prioritete praviš tako da su ti neke stvari ispred nekih drugih, neprim.

Speaker 2:

Neprim, kao vizualnog dizajna.

Speaker 3:

Kada si razmišljao, ja ne znam da li si se ti, koliko si duboko ušao tu specializaciju I ovi si samo razmišljao o tome, da li ti je nekad palo na pamet da ćeš možda se ukanaliti sa specializacijom? Da li je to negativna strana specializacije?

Speaker 2:

Moguće da jeste. To je stvar uvek konteksta u kojem se krećeš. Ja mislim da, naš stica je okolnosti. Mi imamo sličan nekakvu put. Nekako moraš da počneš kao generalista.

Speaker 2:

Nema organizacije u kojoj smo, mi kad smo počinili, gde si mogla da radiš, gde si mogla da postaneš neki UX specialista koji će da crta kvadrate ceo dani, ili da se mavi na nekim funkcionalnim aspektom desaina bez da odirne ikad vizualni dizajnji. Ti si sticajan u okolnosti nateran u određeni set skillova koji moraš da imaš da bi preživeo na tržištu rada. Tako da kažem. Mislim da je u tog smislu nije relevantno, ono, ne smo ni mogli da postanemo, da se specializiramo u načunku, a ova kao specializacija koja govorimo, to je nije neka, možda, isti tip specializacije, kad se govori o razlikama između generaliste I specialiste, nego je to neka specializacija, okej, Mislim da si malo atraktivni za određeni tip proizvoda, jer nema puno ljudi povodno desainera sa relevantnim iskustvom koji se bave sa određenom publikom. Me nije interesantno, ti proizvodi su onako dosta inovativni u tom smislu I ti neko možeš tu da uzmeš neku poziciju, možda je to stvari karaktera kao neki sidekick da budeš tu.

Speaker 2:

Da vodiš design ali da nije design taj koji je glavna funkcija tog proizvoda. Mislim da možda u tom smislu kao kad sazariš, možda si malo ograničen u tom smislu tu da jo sada mogu da izbacujem neki Nevjerovatni dizajn koji bi nosio dizajnom Cijak proizvod. Proizvod, nego ti možeš da napraviš prilično dobro neki Developerski alat, u tome mi je onako atraktivna pozicija I ste perspektive.

Speaker 1:

Da. To jeste, zapravo, kao fokus na industriju pre nego na sam, kako bih reko, dizajnerski neki aspekt ili tako. Nije kao da se specializuješ za ikonice ili za neke interakcije ili za neke fotografiju.

Speaker 3:

Tip aseta, nego...

Speaker 1:

Da, nego se specializuješ za industriju. Što mislim da će tek sve više I više da postoji, ne kao trend, ali kao učinječu stanje, pošto nekako popruno prirodno. Da, ako imaš iskustva sa nekim datakompanijama, sve kompanije imaju manje više iste probleme s tim što ih primenju na različite

Speaker 2:

neke industrije. To je domen s oznanjem koje ti moraš raditi u domenu da bi ga pokonjirali.

Speaker 4:

Kada ne

Speaker 2:

moguće sad pročitati knjigu ili bilo kako teoretisati na tu temu. Moras da radiš u todom.

Speaker 1:

To pre par godina sam snimio pratići neki dizajnir iz Silicinske doline I ugljajući njihovi LinkedIn profili. I onda vidiš osoba radi u Facebooku, ali nas Facebook, 2012-2013, Pa je onda radi u Pinterestu, pa je onda radi u Twitteru, na istim kao nekim growth pozicijima. I ti onda ukapiraš da zapravo ta, ta ista osoba radi u kompanijama na istoj poziciji, sa istim consumer problema I te kompanije su u istoj nekoj fazi razvoja da napade u određena tržišta. I ti tačno vidiš da je on, nebitno sad ti problemi koji je rešio su malo drugačiji ali ono generalno neki... U tom

Speaker 3:

kontekstu je

Speaker 1:

uvijek istom. Tako da I jeste specializacija u tom nekom obliku.

Speaker 2:

Imam samo jedan komentar koju možemo zaokružiti u temu onda. Prošao sam sad dosta kroz neki procese, čak I u velikim kompanihama,

Speaker 1:

kroz procese zapuštljavanja.

Speaker 2:

I stvar je da, Mislim, taj generalizam I tamo se traži designer koji ima širok sedski lova samo za određeni team. Tako da ti I ja si deo velike design organizacije, ali nisi ti tamo neki... Ja radim sve interakcije u firmi. Ti radis sve u okviru nekog skopa, tako da ti timovi mislim da generalno funkcionisanje velikih, evo sad kao neka referenta kao, bio sam u Šengaju koji je da kao enorman, ogromni, negradi, tamo metro area možda I jedan od najvećih na svetu, ali ti nemaš osjećaj da živiš u velikom gradu, jer si ti neko vezan za svoj komšilok, koji je relativno životan u okruhu skopa, iako ima još 50 takvih komšiloka. Ti veliki gradovi su prosto sazidani, Tako su velike firme sazidane od divizija nekih koji na nekom nivovu sarađuju.

Speaker 2:

Nisam siguran tak sincronizacija dizajna kako se kao neka glavna ideja komunicira. To je kompleksnost u dizajnu velikim organizacijama.

Speaker 3:

Ja mislim da taj problem tek kreću da rešavaju veliki organizacije poput Google'a, Netflix'a I ostalih koji su sada šampioni nekih novih metodologija poput design sistema I

Speaker 1:

otvori stvari.

Speaker 2:

Svari kao design sistem, pa nikoli nije pričao tome pre 5 godina. To nije sad odijedno design system. Mislim, postoje neki sistem I pre toga...

Speaker 3:

Da, imali smo mi nešto

Speaker 2:

što smo radili. Neki univerzalni I vizualni jezik za kompaniju je postojao I pre...

Speaker 3:

Mislim, style guideove smo imali I...

Speaker 2:

Kjiga, kako se zove to, u starem grafičkim... Kjiga standarda.

Speaker 4:

Tako je. Tako da

Speaker 2:

ti ideš fino na policu I vidiš kako izgleda input. Zato što je to jednom nekod izvijedno. Baš sam pričao sa

Speaker 1:

kolegom pre... ...Juči čini mi se... ...Gde sam gledao prezentaciju čoveka iz Netflixa koji... ...On je radio na lokalizaciji I onda u jednom trenutku moraju da podrže sve jezike, ali kao je okej, radili se lokalizaciju jezik po jezik I kao šta je bilo potrebno? Bilo je potrebno da optimizuju interface onda za svaki, zato što negdje imaš neku reč koja je, ne znam, ono...

Speaker 1:

30 karaktera, negdje, recimo, na kineskom mesu 3 slova, znaš. Jednostavno ne možeš da planiraš layouti I tako dalje, jer ne možeš da kažeš aha, hoću ovo dva reda. Šta su radili? I onda to je prvi izazov, drugi izazov je što je zbog različitih karaktera

Speaker 4:

Ја беше је да је рецимо на кинеском, јес су три слова. Јеносном не можеш да планираш лейаути и тако дали. Јар не можеш

Speaker 1:

да кажеш аха, хоће овој два реда. Шта су урадили? И то је први изазов, други изазов је што је због различитих характера, негде слоо буде, тудес негде дугме буде дебље, негде буде тање, негде нешто пукне. И оваје су оваје да је измислили, значи урадили се оно дейта

Speaker 4:

сајанспројкат, Nekde slavu bude, tudjeles dugme bude deblje, negde bude tanje, negde nešto pukne. I onda su oni

Speaker 1:

izmislili, znači, uradili se ono data science projekt, kde su uzeli svaku reč pono osob, I onda su uradili kao ha, šta ko je najduže, šta ko je najkriče, šta je sredina. I onda su uzeli sve različite jezike, I bukolo smo sklopili jedan font od svih različitih karaktera. I ti imaš neke skripte I kada testiraš dizajn, ti ne testiraš sa rečima, nego testiraš sa nečim što je odprilike, ono, srednja vrednost rečija, može ti da I najduže, može ti da I da. I mislim da su, da iz takvih potreba to nikad prej nije postojalo,

Speaker 3:

naša.

Speaker 2:

U ludo potrašeno uremeno. Pa ako me napisa.

Speaker 1:

Vidi, vidi, naš, mislim da jeste ali možda I nije, zato što oni, oni baziraju tonu, tonu različitih aseta na tome I marketinga I tako dalje. I on jednostav mora da zna kako će kampanja da mu prođe neki novi film na svim različitim jazicima.

Speaker 3:

Opa, ja mislim da takve prakse dolaze iz core vrednosti I kor praksi te organizacije. Nisu to designeri insistirali na tome, sigurno. Nego se ta cela firma vodi podacima I oni su rekli, verovatno, e, sada ćemo mi I u designu da se vodimo podacima.

Speaker 1:

Pa ne, ali ovdje si, tako je, ovdje si konkretno optimizoval za skraćeno vreme produkcije. Jer ti su u suprotnom, ono daš neku agencij da ti prevede, Ne znam, kineski, ti onda ideš I optimizuješ I pradiš lokalizaciju za kineski. Ti ovdje sadak' kad imaš toliko dovoljno podataka, možeš da pucas' ajde da kažemo Na sve strane, na sve strane jedno. E, ali ono što meni sad tu zanimljivije jeste što Ovaj, ja mislim da je onako malo I trendy gde je mnogo manje kompanije dolazi kao a mi imamo design system. Tu je meni veliko pitanje vrednosti da li zaista tebi tu toliku štedi novca I vremena I čega god.

Speaker 3:

Ja imam odgovor za tebe. Ja sam absolutno siguran da štedi. Ali možda ne na načinu na kojoj ti misliš, ako misliš kao dizajner. Ја имам отговор за тебе. Ја сам абсолютно сигуран да штеди,

Speaker 4:

али можда не на начину на који

Speaker 3:

ти мислиш, ако мислиш као дизайнер, штеди у томе што, први пример, унутр in-house организации, in-house design team. Добро. У организацијема in-house design team, који инвестира одређени проценад свог времена у

Speaker 4:

одржавање дизайн система. In-house organizacija, in-house design team. Dobro. Organizacijima in-house design team, koji investira određeni procenad svog vremena

Speaker 3:

u održavanje design sistema. Ta organizacija profitira od tog design sistema, zato što može lakše da skalira tim. Tako što optimizuje komunikaciju sa developerima. Tako što postavlja, ne znam, kakva očekivanja stakeholdersima. Znači, tu se ogleda...

Speaker 2:

Jasno, vredno s design sistema je to, da neki koman jezik za komunikaciju.

Speaker 3:

A najmanje se ogleda u tome što će dizajneri brže moći da sklope interface. To je onako zicer benefit. U agencijama nama, zašto mi guramo dizajn sisteme, u Super8, zato što je to nama... Dizajn sistem je facilitator transfera znanja. Od nas ka njima u jednom momentu kad mi napustimo klijenta.

Speaker 3:

Ili klijent napusti nas. Jer naši projekti se obično imaju end of life I završavaju se u jednom momentu kad klient odluči da, recimo, uzme, formira in house team. E, I onda mi koristimo design sistem da te nove ljude upoznamo sa celom problematikom I obučimo ih da rade u domenu u kom smo mi radili do tada. Tako da to su benefiti design sistema I po meni su oni najmanji za same dizajnere.

Speaker 1:

Da, Meni se čini da ima dostitut toga da je to s trend I da svi treba to da imaju. I da se presipa kao što front-end inženjeri u jednom trenutku imali, svako imao svoj neki novi framework pa sad id-designere da imaju nešto svoje, neki svoj toolkit I tako dalje.

Speaker 3:

Ima pomodarstva, ali... Postoji, naravno, za svaku organizaciju postoji moment kad je optimalno da krenu da investiraju. Nije to nužno... Nemora design system da se desi u samom startu. I nisi pogrešio ako nemaš design system.

Speaker 3:

Sve je ok.

Speaker 1:

Pa nisi pogrešio, ali kao sa drugi strane, trebaš da investiraš u to I da napraviš ono što je opet neko, naš...

Speaker 4:

Dobro,

Speaker 3:

izvini, nisam se izrazio. Htio sam

Speaker 4:

da kažem,

Speaker 3:

nisi propustio neku šansu ako tvoj design team nema praksu

Speaker 1:

u održavanje design team.

Speaker 3:

To je okej.

Speaker 2:

Mama I tata se svađaju.

Speaker 4:

Da, da, da.

Speaker 2:

Ja sam kao ovaj sin koji ću ti.

Speaker 1:

Dobro. Ono sljedeće tema koji smo hteli malo da objadimo koji si ti piso apropo ovoga što smo samo I negde načili. Jeste, I malo sam kopao po tvojom blogu.

Speaker 2:

Ajde, po jednom odgao, četiri teksta. Pa slabo, slabo, teško se naterati. Da, ali imam tu nešto ponekad, mislim da mi trebe dosta vremena. Ljudi nekako zamišljaju da... Mislim, možda neko to može I sedne I napiše, meni to traje nedeljama.

Speaker 2:

Ti sad napišeš neku veriziju, ti imaš ono... Ja me sedi cima. I onda ti to prepravljaš.

Speaker 3:

Ja otvorim 20 tema I onda dodam po pasus kad

Speaker 2:

godopada imam šta. To mi je, to mi je, to me, to me malo spračava da pišem više. A druži mi, nešto je teško, nekada imam utjese da ne doprinosim ništa posebno originalno, onda nešto imam utjese.

Speaker 1:

Mislim, Možda

Speaker 2:

je to tako san za sebe da imaš neku kolekciju svojih misli, pa može da ima neku korist. Odkud znam, sutra, eto, kad snimaš podcast, neko može da se inspiriše ili kaže ovoj... I kad se zapošljavaš, može neko da pogleda šta je tvoje razmišljenje na određene tema. Tako da to može da bude neka korist bloga. Više nego kao ta Insta da će nekto da či taj kao...

Speaker 1:

E, to sam tebeo ti piti, možeš si sad I odgovorio zapravo,

Speaker 4:

šta je

Speaker 1:

tebi donelo ono pisanje kao da kažeš, e, okej, sad, znaš, kao, pišem I šta je tebi lično tu, ovaj, kao, kao, ili je to, ili je to, ono, I dalje kao desajnerski posao ili si u fazu aha sad je nešto drugo?

Speaker 2:

Intraspekcije. Ne znam našta ciljaš. Ne ciljam ni nešta. Ne znam ništa sam htio da kažem time. Kao da ciljaš na nešto.

Speaker 2:

Ja sam uzio to tako, imao sam vremena I htio sam da imam neki svoj. Možda malo I stvar o čemu sam pričao. Da imaš neku kolekciju svojih misli da neko može sutra da... Mislim da... Sutra kad se zapošljavaš može da ti bude odkoristi da da pravi razliku nekako piše blogi ili...

Speaker 2:

Imao sam pozitivna iskustva s tim. Sam I tim što to postoji.

Speaker 3:

A I nekada ti treba da jednostavno izbaciš stvari iz glave I da gledaš reči da bi drugačije razmišljao o tome. Odnosno, ili nekad da bi samo mogo da nastaviš da razmišljš o tome. Tako da... Pisanje je stvarno jedna od praksi

Speaker 4:

koja je...

Speaker 2:

Meso kad dođeš, onajto, kao bio samo u porigu o to vreme I bilo je zima I...

Speaker 3:

Da, da, da.

Speaker 2:

Bilo je hladno.

Speaker 3:

Nisam, uvijek je neki

Speaker 2:

specifičan kontekst u kojem se desi da ti sad nešto tu izbaciš. Jesta, jesta, jesta. Tako da to je.

Speaker 3:

To je moj lov. Htelo si

Speaker 4:

da si igraš sa

Speaker 3:

Jackillom I da napraviš...

Speaker 2:

Ida, naprimer, to nije za zanimariti taj razlog da ti uzmeš tamo nešto da pročačkaš neki engine I da ti to napraviš sam. Ti sebi tu izmisliš neki malu aktivnost da napraviš blog I da to postaviš, da to radi I da povežeš tamo sa github pages ili šta god. Više neka mala tehnološka... Ekskurzija. ...Zanimacija,

Speaker 4:

Tako je. Tako je. Da, pa ne,

Speaker 1:

tu sam više jer ja ono, zaisto, smatram da je, da je ovoj, važno to pisanje. Ja mislim da sam, mislim, pred svega, meni jako, kako da kažem, vemo mi je sad uvrnuto što sedim ovdje, samo I ko volim ovoj razgovor, jer se sve vrtim film, kad smo se mi prvi put upoznali, kad smo se znalao sa interneta I tako dalje. I zapravo vi ste imali blogi, pisali ste, sad ne znam da si samo ti pisal, ili ste bojici?

Speaker 2:

Moguće li sam samo ti pisal?

Speaker 1:

Ne sećam se, ali ja sam tu kao skonto, ha okej, pisanje je nešto što je...

Speaker 3:

Nešto što bi trebao odraditi.

Speaker 1:

Da, dobar, medium da ja te sebe nekako tu izražavam I onda sam... Ja tako kao nešto piskaruo s putni sput, ali to su iso to što ti kažeš. Kao imam par meseci, kao sad ću da sedam da pišem I onda narejnjih pet gore neću ništa.

Speaker 2:

Va ti si radio neki newsletter. Treba to sa nekom dinamikom. Mislim je ovoj podcast I sve to neka period inspiracije. Dok si motivirano to radiš, radiš.

Speaker 1:

Ali baš mi u napredelom I načinak koji posmeste na design. Jer kao, aha kako će ne znam blok teksta da bude struktuisa, šta će da bude boldo, šta će da piši, pa hajde doredimo ono deset verzija reči, iako ne znam engleski toliko dobro, kao tražiš sinonime, pa da li je jasno, pa da li nije. U tom kontekstu, nešto, mislim da ljudi zanimaruju, ono pogoto u nas negde, dizajnir zanimaruju, kao taj moment da je važno da razumeš reči

Speaker 2:

I to sve. Izvuča neki resursa iz taj backup, Kao na primjer kad igraš šahak. Ko čaha. Kad si već odlazi I tremani iz liticu. Od nešte.

Speaker 2:

Tako da...

Speaker 1:

Pa paziš, šahak se ovaj... Šahak se, ovaj, veoatno Mnogo više traži na YouTube-u I na internetu nego ovoj design, tako da može

Speaker 2:

da može da ima neku korist koja nije opet, kao Babić, sad treba tražiti neki ki u koji nije instan da će to sad neko da čita da će ti da praviš neku ličnu promociju I popularnost, može da ima neku posrednu korist za tebe za lični napredak ili za dericu, za pošljavanju ili tako nešto. A da li će to neko da čita? Možda čak I nije relevantno. Više je kao... Ne mora to da bude merilo uspeha.

Speaker 2:

Da li ti kad stvaraš blog, da li to nešto kao... Popularno. Popularno, da li je to neki...

Speaker 3:

Da, nije to point. Dobro, znači na tvojom blogu,

Speaker 1:

sad kad se vratim koraku nazad, na tvojom blogu ima jedan članak koji se zove My 10x developer, gde ti jako lepo opisuješ šta ti očekuješ I kako si ti na neki način, kako si ne razumeo tu, uduševljen nekim svojim kolegam koji su nešto radili I kako taj odnos treba ovaj da funkcioniše. I sada uvazimo onu temu koju ja nikada ne bih voleo da otvorimo, ali otvorit ćemo, pošto je to popularna tema. Imali smo čak I par pitanja slušavaca koji su to volili da čuje. To jest nekako izgraditi I udržavati dobar odnos sa developerima, inženjerima I sa ostalim nekakvu kolegama unutar organizacije.

Speaker 2:

Pa samo ću jednu račanicu uvodat, kao ko možda ima neko da ne zna šta je, kao 10x developer u ovom našem poslu, je neko ko možda možda izbaci neki developer koji proizvede des puta više nekih stvari od drugih, ili njegov uticaj na proizvod može da bude kao deset drugih developera.

Speaker 3:

Jesi se misli I na uticaj ili na samo jefikaznost? Uglavnom je

Speaker 2:

u kontekstu... Može, u šta god da. Ne moramo sad mi da ulazimo u to šta

Speaker 4:

sam se

Speaker 2:

tačno misli, ali neko koji je koristan za team kao 10 drugih developera takoga mere, neko mitsko bit će koje postoji. I sad iz moge iskustva kroz rad na raznim proizvodima je to uvek neki developer, pogotovo recimo, je to sad takav problematika dizajna za developer, ove dizajna za dev tools, taj, kao specifični domen, je što ti možeš da imaš, I u idealnom slučaju ti bi imao neko tehničko predznanje ili si ti bio programmer koji je otišao u dizajnere I ti savršeno razumeš kako sistem funkcioniša ili u mojom slučaju ili našem slučaju, niko od nas nema neko backend disk u stvoravu Antonova ili da zna u pozadini kako sistem funkcioniš. S tim da imaš određeni kapacitet da možeš to da razumeš kad ti neko objasni. E, nekako onda moraš da se oslanjaš na nečiji tuć moza, da ti neko objasni da bi ti mogao nešto da proizvedeš. Tako da si tu u nekoj za...

Speaker 2:

To kao uzmeš malo neku poziciju, vodeš pozadi na središte I kao, gledaš kako drugi vozi I neko ti tu potkušaš smisleno da doprinosiš. E sad, šta je kao u tom suština tog teksta? Da, iz moga iskustva, većina developera su nekako kao vojnici

Speaker 4:

I

Speaker 2:

dobiju neke specifikacije ovako na papiru ili u nekom digitalnom obliku I izvedu stvari po toj specifikaciji. I ti sad kad dizajniraš iz ove perspektive koje sam objasnio upravo, iz te perspektive kad nešto dizajniraš, jako je teško pogoditi iz prve. Ako imaš tog vojnika kojem si predo taj tvoj lož dizajn, iz prvoj iteraciji, zato što suštinski nemaš šta radiš, ili treba da prođe nekoliko verzih da bi to razumeo. Onda se dešava da to ode u... Ne ode u produkciju, a ide kao neko to uhvati prenebo što ode u produkciju, ali ti šipuješ ili neko implementira stvari koje nisu...

Speaker 2:

Znači, on se ne angažuje da...

Speaker 3:

Nisu ispečena još, što je kada se...

Speaker 2:

Nisu ispečena I on se ne angažuje da... Da kritički pristupi tome što si ti dizajnirao.

Speaker 3:

Ne investira

Speaker 4:

se u... A moj

Speaker 2:

10 X-developer je neko koji kritički pristupi I može da ukaže na neke stvari ovoj zašto nešto u tom dizainu neće funkcionisati.

Speaker 3:

Kogod je imao zadovoljstvo da radi sa takvim developerima koji učestvuju u dizainu proizvoda, Ja sam siguran da zna koliko je to malte ne privilegija. I koliko je transformativno za design proces sarađivati sa takvim ljudima sa kojima možeš da imaš takvu interakciju.

Speaker 2:

Tako je, tako

Speaker 3:

je, to je nevjerovatno.

Speaker 1:

Ali, ali, ja mislim da postoje, da dva smrna u ulici, da postoje kvaliteti koje, ono, da kažem, ti nosiš za sobom I da bi mogao tu osobu da razumeš šta ti govori, da hoćeš da saslušaš I da imaš takođe pre toga I način na koji ćeš da ju pristupiš, I način na koji ćeš da pitaš za pomoć I da ti objasni, itd. Ja sam imao neku situaciju gde novi dizajner dođe u firmu I sad koje trebam da radim sa tim I tim, ja kažu mi je super, to je zanimljiv projekt, ta osoba je zanimljiva, idite, sedite, pričajte, doborite se, prođe dva dana, ta osoba sedi dalje I pravi neki, neki alat, neki alat, ne znam, zeplin ili nešto, neki anotacija, nešto, što se ti me baviš? Pa ne, ja ću da ovom predam I to je to. Pa reku čekaj, ti si nov u firmi, za nije bolje. Ma ne, ne, ne mogu da ti ne se bavim.

Speaker 1:

I to je meni negde moment da to odmah škripi. I uvek volim da pojedem od sebe, jer na kraju dana mi smo ti koji dolazimo u tehnološke kompanije gde velika većina ostalih zaposlenih su tehnički sposobni lice.

Speaker 3:

Tehnička lica.

Speaker 2:

To što ti kažeš, kao što ima I developera, ima I designera koji kritički ne pristupaju biznis problemu za koji dizajneraju, nego nekako ima neki dostup površtnih...

Speaker 3:

Nego rade egzekuciju interfesa ili korestničkog doživlja.

Speaker 2:

Tako je. I onda nešto prekreči nešto što postoji, ali ne kritički pristupa, ne optimizuje to za problem, biznis problem za koji taj proizvod treba

Speaker 3:

da reši. Jako je zeznuto kada ti kao nedizajner imaš potrebu da dovedeš dizajnere u svoju organizaciju I dobiješ egzekutora, a očekuješ čoveka koji kritički pristupa I rešava probleme. A zapravo si dobio lika koji crta interface. To je baš problem.

Speaker 1:

Mislim da postoji, jasno, a mislim da postoji to s jedan, možda smo I to sponjali, da se ne vidi prostor kao ti dođeš I kao ti misliš da se u tebe očekuje, ovo ovi drugi ne znamo da ti može da urediš još nešto sem toga I kao aha pa kao, kako ću ja sad to, pa meni to nikon nije reko, pa ja ne znam da ospem da znam I tako dalje. Ja ne znam da ospem da znam, ja ne znam da li to uspem da uredim I kao...

Speaker 2:

To su sad već na nivoju organizacijanih kompleksnosti. Design ne može da reši sve stvari, ti dolaziš u neku strukturu u kojoj moraš da funkcionišeš u okvirima koje je kontekst u kojoj ta struktura nudi I možeš donekle da utičeš na promjenu tog konteksta. Ali ne možeš kao večnost ti sad da transformišeš, ne znam, suštinski nešto što je kao nevalja ili nije optimizovano u toj

Speaker 3:

kojoj organizaciji. Jer na kraju krajeva ta struktura mora da bude... Ima svoje osobine I mora da prihvati tu transformaciju I sa sobom nosi određenu zrelost za dizajn.

Speaker 1:

Da li možeš da praviš ti kao dizajner promjenu?

Speaker 2:

Pa to su sad već filozofska pitanja, mene je na tog nivou nešto dizajn nešto uzbuđuje. Promenu u smislu da

Speaker 1:

dođeš u organizaciju koja nije toliko, nema tako dobro uvoz za dizajnere, recimo da je ono tehnički nastrojeni I tako dalje. I kao oni hoće dizajnja, znaju šta im treba, ali ti vidiš prostor za nešto drugo I da li ti možeš I kako ti možeš tome

Speaker 2:

da pristupiš? Pa mi mislim sada imamo sličan problem, sada nismo ni... Kao oni rekli kde je radit.

Speaker 1:

Počemo tako mislim, počemo da kažemo.

Speaker 2:

Pa mi mislim, nije ni to...

Speaker 3:

Ja sam mislil da je tajna.

Speaker 1:

Ja ne, ja sam

Speaker 2:

mislil. Nije nikako tajna. Ja sam prvo pred dva meseca, možda kad sam došao u Srbiju, zapravo sam počeo da radim na nekoj novoj poziciji koja neka firma, sad naopet neka firma, neka abstraktna firma, jedna američka abstraktna firma koja u sušti nije dizajno lošan stanju, kao biznisi u dobrom stanju, ali kao dizajno koriste neki template za stvari. I tako, dosta je to loše. I sad kao, moj zadatak je da podignem stvari.

Speaker 2:

Nekako, ako govorimo opet o nekoj specializaciji, nešto što je tako mene pratilo, stica im okolnosti kroz karijeru, ali možda I sam biram takve proizvode da mi je privlačno iz profesionalnog aspekta da dolazimo u organizaciju u koji postoji prostor da se unapredi design. Ima neki tweet koji sam video pre nekog rane. Kao designeri obožavaju da dolaze organizacije gde kao sav design već urađen.

Speaker 1:

To je

Speaker 2:

istina. Idem Airbnb, recimo ne znam, designi, ima neki prestiž u svetu designera I sad mene stvarno ne bi prilačilo da idem tamo da radim. Jesi kao tamo ima

Speaker 3:

neka NBA u igat.

Speaker 2:

I ti rešeno I ti sad možeš tu da... Ne, ne znam kako ja mogu smislenu da bi prinesao.

Speaker 1:

Ja imam isto razmisljenje. Ja sam u fazonu zašto ih volim da radim. Volim bih da radim da naučim od tih ljudi, da naučim iz prve ruke kako to, a s druge strane da li šta bih ja tu doprino, brate.

Speaker 2:

Ali to je sad pitanje, da možete, ima na kraju pitanje za preporuku, možete zvati Damjana Stankovića koji radi u Airbnbu. Ako gleda, ako sluša... Ali imamo ga,

Speaker 3:

imamo ga na...

Speaker 2:

Da, možete zvati... Spistak postoji.

Speaker 1:

Čak sam mu napisal email ali mi ne odgovorila.

Speaker 3:

I ghost of on us je...

Speaker 1:

Da, čisto samo, evo, javna prozivka ako sluša.

Speaker 2:

Ako ono do nekog dopra.

Speaker 1:

Brati, ja da radim u Airbnbu ne bih si javio. Nekim likovima.

Speaker 4:

Znaš da

Speaker 2:

se uvijek kranja instancija na Vucicu se izvek?

Speaker 4:

Ultimativni ghost! Jesno, da, da, da. Ima, brata, da nas cancelujem. Ne, neko znaš kad

Speaker 2:

neki problem ono je da ti misliš, kao da ovo

Speaker 4:

samo Vucic može da mi reći.

Speaker 2:

Samo može Vucic.

Speaker 4:

Da mi jedno stanko iš'

Speaker 2:

pa On ima jedan naš dizajner, naš komrad koji radi rbmv I oni iz prve ruke možda kaže kako... Ja mi mislim da dizajn je dovoljno veliki I ti sad imaš ti neko smislanost da doprinosiš u okviru neke svoje mini divizije nekog proizvoda u okviru velikog sistema kakve RBMV, doprinosiš nešto, ali meni lično više mi je neki, gotovo, neki punkerski pristup da odeš negde I da nešto uradiš I da doprineseš. To je sad kao da navijaš sad za Barcelonu. Mislim, dobro sad.

Speaker 4:

Da, koja

Speaker 2:

je dražda?

Speaker 4:

Koja mi

Speaker 2:

je sad dražda navijen za Barcelonu? Pobjeđuju non stopaj. Pobjeđuju non stopaj, sad uzivamo titule I ja sam navijas' Barcelonu. Bogu je bolje da navijas' za svoju

Speaker 3:

blokarni uzrti klub. Za Novisa,

Speaker 2:

fk Novisa, fk boleč.

Speaker 1:

To su klubovi koji

Speaker 2:

se vole, bre. Kabel. Bio sam za prvi majda gledan u tuknicu Graniti z Radalja protiv 14. Oktober iz Draginaca. I izbila je tuča u 80.

Speaker 1:

Ile su dija preživao?

Speaker 2:

Sudija je bilo najveći autoritet tu I po isključaju oveh hepala I ociiro kraj. Imaš u tim, može da bude dvojako, možda mogu da jure sudivu ako je on slabije karaktera ili može onda bude najveća džukela. Da, da, da. Znaš to najgore.

Speaker 4:

Najgore je što na tim,

Speaker 1:

to su, ja ne znam da je to liga ili je to na liga bez briga ili kakvogoda. Uvijek pošelju praktikante sudje, što je najvore brate, mesto da pošelju ove najizgustvenije, pošelju ovi što treba da peku, zanat I oni mučini uvek, ono beže preko agradi, razumis? I šta ti je sada u te organizacije zapravo najveći izazov počeo si da pričaš?

Speaker 2:

Pa to je neki, to je developerski proizvod za nekih...

Speaker 4:

Sad si ti došao I šta je? Išta je šta

Speaker 2:

je bizniski problem, ono proizvodi je za scraping interneta, ti sada počeš... Ima ono prilično relevantne neke klijente, na primjer ne znam, Ajde sad kad bih teo da...

Speaker 1:

Name dropping idemo 3, 2, 1.

Speaker 2:

Da, da, da. Ne znam, Nvidia klijenti ili tako. Ako ti hoćeš da istranjiraš neki AI model da naučiš šta je mačka, jer on ne zna dok mu ne učitaš milijon slika mačke, ti moraš da se nađeš milijon slika mačke I da učitaš u model da bi on shvatio kako mačka izgleda. Ti to ne možeš lako da uradiš z Googlea, možeš da ideš ručno da skiraš slike mačke, možeš da se pišeš neku scriptu I kad pišeš tu scriptu tebe će da izblokira neka capcha Googleva, da to što Google ne želi da ti preuzimoš sadržaj

Speaker 4:

s njegama.

Speaker 3:

Jer I Google treba meso za njegov AI.

Speaker 2:

Tako je. A sad nikog neće. I sada to je jedna stvar. Američki je proizvodi, onda u Americi postoje tu prvi AmandMoney, free speech I ta stvar. Te stvari su legal nepotpuno tamo.

Speaker 2:

Ti možeš da scrapeuješ sadržaj koji je javno dostupno na internetu. I onda neka Nvidia dođe I uskina milijon slika, A proizvod koji ja radim, Serb API se zove, on nudi tehnologiju da zaobiđe neke... ...Keptče I sa nekim procijima.

Speaker 1:

Reci, koje je to problem? To nije postavljalo dopre šta, 5 govina, 6?

Speaker 2:

E sad kao tu nema recimo, iz moje perspektive to je sad kao neki set, ti kad biraš sebi postavljava to neki set... ...Zivotnih I profesionalnih okolnosti u kojima hoćeš da inagraju kao materijalnih. Pa sad kao uslovi su dobri, proizvod nije nešto nevjerovatno zanimljiv, ali u krajnju linii, recimo, fleksibilnost je jako dobra I tako neke stvari. Ti sada odlučiš u nekom specifičnom životnom kontekstu, kakaj je trenutno moj, ovaj da... To mi je, onako, izazovno.

Speaker 2:

I ovaj... I to je kao, oni su... Ne postoji tamo svi zaposleni su inženjeri koji radne na tim tolajama.

Speaker 1:

Jesi ti prvi dizajner?

Speaker 2:

Jesam, jesam. Ne postoji, ne postoji dizajner.

Speaker 1:

I koliko ima zaposleni I koliko je stara kompanija?

Speaker 2:

Mislim da ima možda pet godina, jer je tako nešto. Zaposlenih ima nezato između, mislim možda do petnesta.

Speaker 3:

Funding?

Speaker 2:

Ne, ne, ne, ne, mislim da... Ne domislim, nego je...

Speaker 4:

5 godina ili tako nešto. Zaposlenih ima ne znam se, mislim možda do 15. Funding? Ne, ne, ne, ne. Mislim da nedomislim, nego

Speaker 2:

je bootstrap, onak. Strav. Vrlo je, onako, kao, udobne u smislu uslova. I možda, sad jedan aspekt, ajde kao, možda malo driftujemo I na neke druge teme, ali kao kad si nekako jedini dizajner, onda ti fali ti nekada autoritetu dizajnu, ti nekada očeš da neko učestvuje još sa tobom, to je neka stvar koja kad radiš jedna stvar iz... Blago negativna izrada sa developerima, što u vizuelnom smislu I taj aspekt dizajna kao niko se nekako neoseća ni

Speaker 4:

da

Speaker 2:

ima dovoljna autoriteta da komentariši na tu temu I onda se ti prepuste na tome što ti proizvedeš. I ti sad može iz neke perspektive da deluje kao pa nikom ni nikad ne zamera ništa, kao sve može na prvi te I kono da prođe, a to je nekakva pozicija koja koliko udovna, toliko znaji da nervira. To je neki kao, te bi treba da podeliš sa nekim autoritetom mišljenje od neku drugog o vizualnom dizajnu, neka kritika. I to sad kad često u developerskim alatima to često izostaje, jer se ti tu autoritet nekaj odizajnuje, kao to ti nikog ne dovodi u pitanju.

Speaker 3:

A jel imaš neku foru, možda kad si u toj poziciji, da nemaš kolege iz struke, u organizaciji kako da izmamiš povratne informacije?

Speaker 2:

Uvek postoji neki autoritet, postoji na kraju krajeva vlasnik tog proizvoda koji ima neki interes, ima neke svoje preferencije vizualne, pa on može da ti bude autoritet. Mislim, ti znaš, iz agencijskih uvek ima neki stakeholder tu, koji je, ono, do...

Speaker 3:

Koji ima očekivanja neka.

Speaker 2:

Ima očekivanja određena I njegova žena ima određena očekivanja I njegova djevojka ili parat. Mislim, to, to, to nije za nerelevantno, ono, oni se konsultuju ovaj, o tim stvarima kojima se dešavaju u toku posla. Oni se konsultuju...

Speaker 1:

Da, izvinim, s tim što mislim da Postoji razlike kada kritika ili feedback dolazi u nekoga ko ne pravi stvari, neko ko ima to kao, ha, imamo osjeća, imamo utisa kako nešto treba, u odnosu na nekoga ko je frontend niženjer ili backend niženjer I ko zapravo je u alatima nonstop I koji može da ti da referenciju, da ti kaže evo ovo je alat I evo šta mi se sviđa I evo kojim je dobar detalj I

Speaker 2:

tako dalje. To je tvoja, to je sada odgovori na Babićevo pitanje, To je tvoj zadatak nekako da ti edukuješ kakav tip feedbacka, tip RIA I kakav tip feedbacka. Ljudi instinktivno, ako im ne das nikakav framework za davanje feedbacka, će davati feedback koji je inaktivo.

Speaker 3:

Moras kontekst da postaš.

Speaker 2:

On će da kaže da voli, evo, slika mi je fantastična ili mi se baš ne svidje. Sada to može da bude onako, u smislu, da li nešto doprinosi taj feedback, to što se tebi više svidje, zelena nego plava, pa ne doprinosi ništa. Ali si san kriv za to što ne si objasnio, šta hoćeš, šta ti potrebuje. Tako da to je stvar, mislim, to se ne može izbeći, ti si osudjen na to, dok god se baviš I dok radiš.

Speaker 3:

Ljudi imaju oči, jer dokad, ljudi imaju oči, brato.

Speaker 2:

Tako je, imaju mišljenje, ono, I sad naš posao je takav da nije, ono, svi imaju mišljenje u vizualnom dizajnu I to ne treba im braniti da ga imaju, nego treba edukovati, treba objasniti šta je tebi potrebno I zašto vi to radite. Može... Design feedback je sad... Ajde, ti si mnogo više izložen tome u nekim većim frekvencijama, kao kroz rad u agenciji, ali design feedback je neka stvar koja može da se objektivizira I nešto što je objektivno, komentar koji je objektivni, koji može da napredi design I stvari koje su subjektivne. Ti nekako, ja, design koje će ova organizacija imati kroz nekoliko meseci je ograničen mojim kapacitetom da proizvedem.

Speaker 2:

Ti si osudjen na tog dizajnera. I ne

Speaker 3:

samo kapacitetom, nego tvojim afinitetima, ličnim.

Speaker 2:

Ličnim afinitetima I tvojim, ono, ti imaš svoj nivu.

Speaker 4:

Ti ćeš

Speaker 3:

delo sebe ostaviti tu.

Speaker 2:

Tako je, da izbaciš I to je to što si sposobno da proizvedeš. Kolkogod želeo taj gazda ili njegova žena da to izgleda možda kao stripe ili tako. Ili nemaš, ili šta god. Uzivam pridljene stripe, da to što svi su. Uvijek je.

Speaker 2:

Znači svaka epizoda pomenjujemo stripe pozdra za stripe. Da,

Speaker 1:

I te nešto. Mogu bi neki malo sponzošni podaj da

Speaker 2:

bacimo. Ja, ja,

Speaker 3:

ja, I ne volim nešto.

Speaker 4:

Mene nervira.

Speaker 2:

Generalno stripe, oni su kao primer, kao nekakvog organizacija, ono, upoliranog. Treba to da bi došlo do tog nivoj upoliranosti. Mi se treba organizacijanod da se to... To je, to je, mislim, najveći povod.

Speaker 3:

To je u kulturi.

Speaker 2:

A sad kao, da li je design nešto nevorobatno uzbudljiv, vizuelno, pa kao

Speaker 1:

I nije ništa posebe.

Speaker 4:

Da, oni su

Speaker 1:

kraljice mature, razumeš? Pa, jeste, da. A, da, da. To je to, kraljice mature.

Speaker 3:

Ali meni je zanimljivo kako su oni uspeli da iskoriste dizajn, dakle njihovi proizvodi izgledaju atraktivno, pre svega. I Bukvalno koriste dizajn za poslovnu dobit. Dakle, okej, mi hoćemo da se dopadnemo developerima, jer hoćemo da developeri koriste naše developerke alate, napravi da ti alati pucaju. Razumeš? I onda kao, mi smo postali sada benchmark, globalni benchmark

Speaker 1:

za UX... Ali, znaš, mislim da... Alata, slažim se, ali mislim da nije... Njima nije cilj developer, Mislim da njima cilj banki su krš, hoću da budem nova banka. Mislim da je to ultimativni, ono ultimativno.

Speaker 4:

I oni

Speaker 1:

sad pravi infrastrukturu da postanu banka I mislim postat će banka. Ej, samo jedno mislio, izvini Samo, ne da mislio ovo što si rekao, kao subjektivni... Output design na firmi će biti moj subjektivni, moja subjektivna mogućnost, a tako ono što je moguće postignuti. Mislim da sam I ja do nekog rob istog tog

Speaker 4:

te kletve kakvogod. Мислим да сам и я до некоја роба истог тог, да

Speaker 1:

кажем, те клетве како год, где неки пут може чак и попруно негативно, у негативном контексту да се протумаћи, јер како неку дође са неком идејам и као види, знаешь, ово оно, и сега кажем, I otprono negativno, u negativnom kontekstu da se protumači. Neku dođe sa nekom idejam I kao vidi, znaš, ovo ono. I sve je kažem, okej, mislim da nije dobe ideja, o, zato I zato, zašto ti hoćeš da uradiš. I onda ljudi koji nemaju, kako da kažem, nemaju to design uga u kritičkog razmišljanja, u tom nekom smislu, se osjeti kao neću kažem, nemoj si imali, ne mogu da ti daju argumente zašto je to dobar dizajn, iako oni subjektivno osjećaju

Speaker 4:

da je

Speaker 1:

to dobro. I onda, znaš, deluje kada ti pužbekuješ, a zapravo moja ideja nije da ja kažem e, to je sranje, nego e, evo šta mo... Znaš, evo zašto mislim da to nije dobro I evo kako možemo da ho napredinu, znaš, Tako da malo je to tanka linija gde se na kraju usvodi da E, znaš, ne sve hoće on po njegom I našom sebe, vema emotivno dužiljava I tako da.

Speaker 3:

Ali ja vam kažem, na kraju krajeva, kad, mislim, design je uslužna delatnost, jel' tako? Ti radiš stvari za druge ljude. I... Asi ga počastio. Ti radiš stvari za druge ljude I ja već kažem, ono, na kraju krajeva, bottom line, nek...

Speaker 3:

Ti, ti to kad uradiš, kad urežiš svoj posao I isporučiš nešto nekom, tom stakeholderu, entitetu, on, Ta osoba mora da bude komforna sa tim kako si ti odlučio da oni...da ih sve tvidi.

Speaker 2:

Tako je.

Speaker 3:

Oni moraju da budu komforni.

Speaker 2:

To bude da bude da bih rekli

Speaker 3:

kompromis između

Speaker 2:

šta god da je tvoje afiniteti, šta je njihovo.

Speaker 3:

I uvek koristim...

Speaker 2:

Vi se govorimo o vizualnom dizajnu sad.

Speaker 3:

Da, da, sada smo na vizualnom dizajnu. I uvek koristim analogiju. Zamisli da te neko obuče da izađeš na ulicu. I obuče te u nešto u čemu se ti ne osećeš prijetno. Ali kao, to je top, to je naš stripe se oblači tako.

Speaker 3:

A ti je ono debelo, razumeš, u kipisvu da izglaš kao metal,

Speaker 1:

u skinny jeans

Speaker 3:

se neko stavi, razumeš, a ti ono slon. I jednostavno to ne funkcioniš. Ni ti to možeš da izneseš, ni ti to liče na nešto. Tako da ti kao dizanjer tvoja odgovornost je da Uradiš nešto što je pre svega odgovarajuće za tvoj klienta I ako ti možeš pet puta bolj. Ali njima treba ovo.

Speaker 1:

Ok, drugo pitanje. Pošto sam baš u toj situaciji, o sam me zanimao. Ok, design jest I kolaborativni sportu, tu nema priča. I treba da onositi kompromise. Ali koliko kompromise I koliko kolaboracija, koliko to kao, aha pusti, je ono, gde stavljaš tačku?

Speaker 1:

Gde kažeš, e ok brate, preko ovoga ne možemo da

Speaker 4:

pređemo?

Speaker 3:

Pa da, svako ima neku svoju liniju koju neće da pređe. A ja isto mislim da je to vrlo kontekstualno. Ja obično kažem, moji argumenti su uvek, Ako idemo sa vašom odlukom, koja je kontra od moje, ja mislim da će se negativno odraziti na XYZ.

Speaker 2:

Ti im udaraš na duvu.

Speaker 3:

Da, da, da. Bukvano. Znači, ja... Ako neko mene neće da sluša, ja prebacujem loptu kod njih I kažem, ok, sad

Speaker 4:

vi odlučujete. Ако неко мене не ће да слуша, ја пребацујам лопту код њих и

Speaker 3:

кажем, окей, сад ви одлучуете. Ево зашто сам ја донео моје одлуке, ви сад размићлите о томе, ако вообще аргументовано хочете да донесете одлуку, а не эмотивно, ево сада ви одлучите овоме. Da što je argumentovano, hoćete da odnesete odluku, a ne emotivno, evo sada vi uglučite ovome. Znači, ja sam donao moju odluku I ja stojam za nje. A vi hoćete da je overidujete,

Speaker 2:

radite. I snosite posledice svoje odluki. Dobro, to je stvar. Odgovor na tvoje pitanje do mere, do koje je tvoj integritet. Ti se podpisuješ na nešto.

Speaker 2:

Deo si neko kolektiva koji nešto proizvodi. Šta god ti proizveo, ti si doprinosiš neki deo.

Speaker 4:

E

Speaker 3:

to je najveći problem dizajna.

Speaker 2:

E to je sada ovaj...

Speaker 3:

Dezajn ne smede da bude tvoj.

Speaker 2:

Tako, to je sad neka kolektivna aktivnost.

Speaker 3:

Kad je dizajn zaista kolektivan, taj problem ne postoji. Jer niko nije na listi za odstrel.

Speaker 1:

Nije pitanje da li je kolektivno, nije. Podradimo nešto super teško kako treba I onda nešto što je super lako, deleva malo slopi. Ali zato što smo se tako zajeljali I tako smo hteli, I kao ja sam svestan da to možemo da isprimo, ali kao, nerviram me I puštam, zato što je neko... A to

Speaker 4:

ti je

Speaker 2:

svajas, to je stvar prioriteta, postoji određena u svakoj firmi neka kompleksnost I onda se prioriteti se prave u odnosu na to šta nešto... Ti imaš određeni kapacite da uposliš da nešto izvede I sad neka od stvari koja te bi možda emotivno bitna nije na nivou... U smislu da će to doneti poslovnu korist na kraju krajeva, najbolju za tu firmu. Tako da, ne znam, u Sanjaforu je bilo dosta tih stvari, kao ja sam dosta s Darkom radio na team. Sad Nešto radimo I sad ti moraš da kupiš svi vreme I kapacitet teama.

Speaker 2:

Ti sad kad bilo koja tvoja odluka u dizajnu Povlači određeni developeri.

Speaker 3:

Nije to samo tvoje vreme.

Speaker 2:

Koja treba tu da se bave implementacijom tih stvari. Nekih čak nerelevantne stvari koje ti misliš da...

Speaker 4:

Ne znam,

Speaker 2:

ti sad braviš neku listu tamo nekih brancheva, na primer, ajde sad kao problem kojen se bavio nešto, ti hoćeš da ubociš neki timestamp. Ako taj timestamp ne postoji u API-u, ti moraš da angažuješ nekog. Sato što si ti to mislila, sato što ti je interesantno, Deluje ti dobro da ti drži vizuelno

Speaker 3:

I jednu stranu. Treba ti

Speaker 2:

je ravno teža. A na tom nevo, ti kad designiraš vizuelno, ti sad, mi mjesec, branch je kao dosadna stvar, imaš ime brancha. I sad, ne znam, I u githubu imaš... Treba dekorisati to nekako. I sad ima ime brancha.

Speaker 2:

I sad oni, bukvalo me znači, ne bi bila neka lista nekih stringova, oni ubace sad neku ikonicu Brancza, ubace timestamp, ubace autora Brancza, ubace njegovo avatar. To ako ne postoji u API-u, ti to ne može izmisliti, to nije sad ono banalno dodati. Da, nema odakva.

Speaker 4:

Tako da to trebaš

Speaker 2:

da angažuješ backend developera da te odada u API, da je API to vraća na tu stranu. I ti sad, oću da kažem, moraš da se suočavaš, Ja sam imao to zadovoljstvo kad radiš na velikim redizajnima od nule, da ti nabacavaš stvari zato što mislis da je to najbolji dizajn. Šta će da završi u produkciji, u krajnjoj liniji stvar orkestriranja teama I ne može odmah I gomila stvari ne može odmah I nekad u nekoj sledećoj iteraciji završi.

Speaker 1:

Da, to sam, meni je super ovo što imamo u diskusiji na ovaj način jer, ne znam, dobili smo par komentara I ljudi nas, ne znam, I mene, par ljudi tako pitalo kao I pitali su me na način kao da postoji dizajner I postoji inženjer I to su dve strane koje ne mogu da rad, da komuniciraju da rada. Mi ovdje govorimo kao da je to... Kao da smo I sad svi tu zajedno I sad... Znaš, postoji, postoji... Kao, verujemo jedni drugima 90% vremena.

Speaker 1:

Znači, ima tu sad kao... Aha, ovaj ovako... Mislim, ne znam, možda mi je...

Speaker 2:

A mislim da bilo koja organizacija koja pravi pare I koja nekako bavi se realnim problemima, dođe u tu situaciju da se ne bavi I da koja je efenirnim svarima. Budstve po onim organizacijama, pogotovo, mislim da ta prioritizacija, nikada ne znam kako se kaže.

Speaker 3:

Ja kažem tako, prioritizacija.

Speaker 2:

Prioritizacija je jako osetljiva. Ti sad imaš određeni, Ti sad u najboljoj nameri organizuješ svoje resurse koje imaš da nešto izbaciš. I to ti jako diktira kako će da... Ti imaš određeno vrijeme da potrošiš na određene stvari. I imaš uvek neku biznis ideju koja je iznad svega.

Speaker 2:

Tako da, mislim da se ne gube, zreli timovi neko ne gube, jasno je da su svi saradljuju. Ti ne možeš da imaš ono, nekako, Silo se. Mislim, možeš, verovatno ima primera gde te stvari su potpuno...

Speaker 3:

Ali to znači da nešto drugo vadi stvari?

Speaker 4:

Ja mi

Speaker 2:

je za to znak neke nefunkcionalne organizacije na raznim nivoima. Organizacija često... Mi, moje lično iskustvo I naše lično iskustvo, mi radimo u malim timovima gde imaš neki porodični odnos I gde postoji neki, ne znam šta je, neka odgovornost, accountability na angleskom. Ti ne možeš tu sad nešto da radiš protiv interesat ljudih sa kojima se vidjaš svaki dan. Ti nekako moraš da srađuješ.

Speaker 2:

A ja mislim da te stvari o kojima mi govorimo, gde se stvaraju silosi, to je ono znak nekih organizacijskih patologija, gde je firma narasla u nekom trenutku, Pa se to nije nešto povezalo, pa postoji dodataj u nekom trenutku, design divizije koja isporučuje neke specifikacije, developeri imaju, oni ne komuniciraju. Ali to je stvar koji ne može ti designom da rešiš.

Speaker 4:

To je

Speaker 3:

uvijek zase kova nije designirana.

Speaker 1:

Ne znam, znaš, ja zaista ne mogu da se...

Speaker 3:

Hahahaha... Pričeli smo da li designom mogu da se poprave

Speaker 1:

stvar. Ali Ne znam, ja zaista sam radio ono... Ok, radio sam u nekog... U dva... Jedan je bio outsourcing, druga je bila neka kompanija koja bila još uvrnuta.

Speaker 1:

I na oba mesta... Dobra uvrnuta ili loša uvrnuta?

Speaker 2:

Loša uvrnuta.

Speaker 1:

Jako loša uvrnuta.

Speaker 2:

Na levo znači.

Speaker 1:

Znači na levo uvrnuta

Speaker 2:

opak uvrnuta

Speaker 1:

Čekaj, u outsourcingu nije bilo to kao da ljudi ne sorađuju za njegovu. I zato ne mogu opšte da se povežem sa tim komentarima koji dobijemo. Da me neko otpali, kao ja kažem, evo vidi, znaš, kako možemo da dođemo do ovog dizajna, šta mi treba sa front end, sa back end, da ajde da pričamo, a ja? I neko ti otpali kao, eto, vidi tamo gde si vidio da to se tako radi, kao, znaš, idi kod njih pa tamo tako radi. Ja ne znam šta je to, da je to do pojedinaca, da je to sa strane dizajnera, sa strane inženjera, ili jednostavno do ono izolovan slučin neprofesionalizma.

Speaker 3:

Znaš, jer

Speaker 1:

meni ako bi neku tako došli I odpali, ja bi rekao Deborah, imaš neki problem ili hoćemo da pričamo sa

Speaker 3:

managerom? Čemu ćemo da radimo ili...

Speaker 4:

Meni je

Speaker 3:

to baš, onako, Signal nezrelosti organizacije u smislu dizajna. Dakle, ta organizacija, očigledno, ta toksičnost postoji zato što se neko ne bavi time da sprovede I uvede design u samu organizaciju. I onda imaš klanove. Developeri protiv dizajnera. Znaš kao, dizajneri šta su mi napravili, kao jebaću mu kevu, šta mi je uradio kao prošlo moje, ne znam šta.

Speaker 1:

Stavljam ekstrutitne epizode. Ja

Speaker 2:

sad sudržavao sam te jednom, opsujem.

Speaker 1:

Ne, možeš se opsuja. Tako da samo cepem. Ne, mogu sadili. Opuštene, opuštene. Uf,

Speaker 3:

uf, uf.

Speaker 1:

A da. I ništa, sad malo da počutimo. A dobro

Speaker 2:

da, minut ću.

Speaker 1:

Razmišljam koju je prvo psovku. Uvaj... Da, da, da, da, da. Šta smo, šta smo zapravo, šta smo hteli? Teo si nešto da plantiraš?

Speaker 3:

Da je... Ne, ja sam samo rekao da, da mi je to... Ti si zapravo pričao o tome da postoje... Šta je norma? Mi pričamo da je norma funkcionalna saradnja, interteamska, a postoje organizacije koje nisu funkcionalne u tom smestaju.

Speaker 1:

I se zvukajte da je zaposleni, ali načinak koji on spravodio design je bio vema čudan. Zato što rad. Da, vema, vema. Znaš kao, aha, ja se ne baim ničim dok vi ne dođete kod mene. I vi kada dođete kod mene, ja onda radim svoj deo posla I to je front-end interface, stvrgo I to je to.

Speaker 1:

I kao, vema je različena.

Speaker 3:

On je designer sa velikim djelima.

Speaker 1:

Tako je I kompanija, tako funkcionisala, ne znam, četiri goveni, kao ja dolazim u fazonu, pa čekaj, ti si sam svoja firma, unutar firma. Da,

Speaker 4:

da, da.

Speaker 1:

I oni mi kao ja

Speaker 4:

ne mam

Speaker 1:

vremena. Pa kao radim 5 stvari isto vremenu. Pa da, ti si se doveo do toga da radis 5 stvari isto vremenu I da botl neku. I onda kad sam ušao zapravo da pričam sa onim, pričam sa onim, Onda je ljudima bilo zapravo čudno.

Speaker 3:

Šta se do ove čačkaje?

Speaker 1:

Šta se ti s time baviš kad ti trebaš da radiš? To je to je moj nafirovatno, sad može da imaš slično iskustvo ili ne, ali... Zašto ti s... To nije design posao. Više kao ta...

Speaker 1:

Ne znam kako je nazvao, nije ni politika, brate.

Speaker 2:

Dobro, to je stvar kapaciteta, nekog pregazi, ti dođeš kao originalno kao dizajner I počneš, dođeš prvog dana I nas trojco se dogovorimo da ćemo dopravimo proizvu, da ćete videoprogramirati, ja da dizajneram I onda te pregazite organizaciju. Kapacitet za dizajn ti je smanjen Zato što imaš opet prioritete drugi. I onda to sad kao na nivovu nekog dizajnera koji ne može to da svati. Kao kako ti kao dizajner ne može da učestvuješ više u tome? Pa zato što...

Speaker 2:

Mislim stvari je to deljenja valjda koliko... Stvari je kao biti svestan pri prioriteta I toga kao... Ne znam šta sam sad zapetljao u tome što želim da kažem, ali oči da kažem, ono mislím da ga pregazio ga I njegovu kapacitet da učestvo u tome. I to je sada da treba razumeti. Ja mislim, dosta kao stvari kad posmatraš tako sistemski, kad pokuši da povežeš više faktora koji utiču na ulogu, onda je tebi lakše da funkcioniš o tom kontekstu.

Speaker 2:

Ti sad znaš da on ne može da doprinosi dizajnu, zato što je, ne znam, I onda to lakše prihvataš.

Speaker 3:

Sistemsko razmišljenje je ono, I blagoslov I kletva. Jednom kad krenješ da razmišljaš na sistemski način, sve ostalo je loše, nezrelo. Системско размишљање је и благослови клетва. Једном кад кренеш да размишљаш на системски

Speaker 4:

начин, све остало је

Speaker 3:

лоше, незрело, али истовременно живот постаје много тежи, јер увиђаш недостатке свуда, односно увиђаш непостојање система или рупе у системима.

Speaker 4:

Ali istovremeno, život postaje mnogo teži. Jer uviđaš nedostatke svuda. Odnosno uviđaš

Speaker 3:

nepostojanje sistema. Ili rupe u sistemima.

Speaker 1:

Ili uviđaš da tvoj sistem nije sistem koji zapravo najbolje radi. I to je ono što

Speaker 2:

je vemo...

Speaker 4:

Da, da.

Speaker 3:

To je ono kad ti izbije vazduh neko.

Speaker 4:

Da, da.

Speaker 3:

Kada smo klinci bili pa se šibamo. Ostalno pa te u plexu sudari neko. To je taj osjećaj. Tako da... Ja mislim da su dizajneri pogotovo posebno dobro tlo za sistemsko razmišljanje.

Speaker 3:

Meni je

Speaker 2:

to nemoguće da budeš bez toga.

Speaker 3:

Kad kreniš tako da razmišlja, onda praviš te izlete u menjanje organizacije iz svoje UX

Speaker 1:

development. Customer support.

Speaker 3:

To su ti fazoni.

Speaker 2:

To je neka logična...

Speaker 1:

Ti ne možeš

Speaker 2:

da se suvdržiš,

Speaker 3:

da prestaneš, da menjaš I u tičeš na stvari. Sve je design. To je taj pristop. Moji kolege

Speaker 1:

su u fazonu kao, čekaj brate, sašta ste ti me... Ja sam dominski, ja... Ovo je moj domen, što ste ti me... A ja mogu

Speaker 3:

da ti pomome. Daj

Speaker 4:

ja malo.

Speaker 2:

Daj ja malo da radim. Vistina, to je proklac tvojjeno. Sada ti kao vidiš, ako uvidjaš te stvari, ti ćeš... A u isto vrijeme si taj kao neki individual contributor. Ti ako kao doprinusiš, ali sistemski razmisliš, onda je to...

Speaker 2:

U malim organizacijima to je vidljivo. Mislim, ja imam sad na ovom poslu te stvari.

Speaker 4:

Trebalo bih

Speaker 2:

udati neksam. To je ono, organizacija funkcioniša na određeni način I nikog ne traži ništa, nikakav feedback, nikakav dodatni kapacitet da se prebaci u design.

Speaker 4:

I

Speaker 2:

sad odjednom ti zaposliš nekog, on donosi set pitanja, on pito to je to kako neko dete si dobil I sad dete tražio tebe, treba da ga nahraniš. Tako da sam ja sad u toj firmi ono kao neki uljez I ti sad moraš da se navikavaš na tu. Ja sam dodneo dodatno kompleksnost u strukturi.

Speaker 3:

Oni moraju se naviknu

Speaker 4:

na tebe da si tu sada.

Speaker 2:

I da sada ti jeste I sada treba

Speaker 1:

na hraniti. I da

Speaker 4:

te lasaš

Speaker 3:

I da... Sad imi život malo komplikovaniji.

Speaker 2:

Oni sada bih za komplikuju. Ti imaš iskustva I zapošljavanje ljudi. Svaka nova osoba koja dođe u sistem donosi određeno kompleksnost u sistem. I sad ti to treba, ti se suvacavaš, lako je funkcionizati na tri ili pet ljudi ili firma, malo ljudi, mi se nađemo, ispričamo, svi doprinose I do vidjenja.

Speaker 1:

A mnogo je bolje da osoba donese kompleksnost, neko da ne donese. Mislim, to

Speaker 2:

je po

Speaker 1:

mojom iskustvu...

Speaker 2:

Pa to je sada, da, pa je dobro, da. Pitanje, to je sad stvar tih vojnika. Nekad ti je potrebno, neko može da bude dobar egzekutor I da radi postspecificacijist. Pa stvari, kontekst je specifičan.

Speaker 3:

Ali je bitno da zovemo stvari onim kakve jesu. Dakle, ako si egzekutor, obuci plavu majcu. Ako si sistemaš, obuci crvenu majcu.

Speaker 4:

To mu je omen.

Speaker 2:

To je kao neki sa FTA, s tema sistemi, nešto sa tehniciog fakulteta, pa osu sa četvrte godine. U Prošlo

Speaker 3:

epizod je sam bacio MB-daša.

Speaker 1:

MB-daša. Sad sam bacio sistemašar. Oro,

Speaker 2:

dosta su ti. Ne znaju ljudi, ali mi smo u blizini jugoalata. Jugoalat, pozdrav. Ovdje iza ugla. Ovdje su hangari, iza nas je bivši uglaz.

Speaker 2:

To, to, to. To malo ljudi zna. Tamo su bili radili Mbd-ašti I sistemaški.

Speaker 3:

Da, ali na kraj u kraj, organizacija je bitno da ako se o tebe očekuje egzekucija, da ti se manifestuješ kao egzekutor I da deluješ u organizaciji u tom kapacitetu, a ne da o tebe očekuju nešto drugo. Samo zato što se zoveš dizajner ili programer.

Speaker 2:

Mislim mi se o to ide, idealiziramo te stvari. Nekad su stvari jednostavnije, tu prinesi taj svoj posao zaklopi kompjuter I dojde I primi platu I ta firma nastavlja da funkcioniše. Ne treba sa tu kao praviti neka mitska bitća koja moraš sve da popraviš u toj firmi, ne moraš. Pojaviš se ujutru, uradiš svoje,

Speaker 3:

nacrtaš svoji konice

Speaker 2:

I odiš igraš 50 partija šaka.

Speaker 3:

Upro pastiš svoj skor. I

Speaker 1:

zgubiš 400 od 50

Speaker 4:

ali je igra. I propastiš svoj skor. Ako je. Razliju sam bar 3.100 kad igram.

Speaker 2:

I zgubiš 4.8 od 50. Ako je. Paadne rating ali ti ne smreš...

Speaker 4:

Ne smreš... Ne smreš

Speaker 2:

no trofio ovaj šaks buk'o poslani. Ako ti sad imaš opovezo, ti moraš nastaviti sladeći dan I igraš još šaka.

Speaker 1:

Da, da, da. Na kraju kraja, teo sam

Speaker 3:

kažem da... Ne moraš ti da biraš neke strane. Ne, kad imaš periode ili dane, kad si ovakavi, dane kad si onaka. I cepaš, mislim.

Speaker 4:

I kažem mojim

Speaker 1:

šefom, opet si na mračnoj strani. Ne vidjem te danima, ne čuš se nigde,

Speaker 4:

rekao, da

Speaker 1:

ti da, samo radim. Ono kao, ha, ok, dobro, da kao, sve ok kao, sve ok.

Speaker 2:

I ovlači se u crnu, I ja sam ja,

Speaker 3:

I u poprvoj

Speaker 2:

poslu sam imao čovjaka, koji se ovlačio stalno u crnu, pa su bih zali mračni, direktor firma.

Speaker 1:

Ne, ono mi je za snimanje samo. Da. Uvusti,

Speaker 4:

dragi, ja sam bjeli ali je crni.

Speaker 2:

To je, nisam to. Mislio sam da ono, pa onda može da se projektuje kroz vas nešto. Aaaa.

Speaker 4:

Kako se

Speaker 2:

zove ono? Da, greenscreen.

Speaker 1:

Kroma kik. Idemo dalje. Druga tema koja se nekako prirodno nadovezuje. A takođe je jedan od tvojih blog postova koji se zove...

Speaker 2:

Da ljudi znaju o čemu pričamo, imamo

Speaker 4:

5 blog postova. Идемо далje. Друга тема која

Speaker 2:

се некако природно надовезује.

Speaker 4:

А такође је јен од твојих блокпостовакојси зове... Да људи знају о чом је причу, јемо 5 блокпостовакојси.

Speaker 1:

Нема вејаз, отоћи, линково ћемо пази. Једна од идеја је да мало бацимо...

Speaker 3:

Мало ти бустуемо блоги.

Speaker 2:

Да, иде са... Са 4 июва да гадигнемо на 18. Ите на peterperovic.com,

Speaker 4:

јако цепай мало. Jedno od ideje jeste da malo te bustujemo blogi. Znači fanovi da ide sa 4 uva da ga dignemo na 18.

Speaker 3:

Ite na petrperovic.com, cepaj malo. Da rade prstički.

Speaker 2:

Učer sam produžio Domen za još godinu dana. Uvijek kad dođe obnova domena ti misliš

Speaker 4:

kao ko me ovo treba. Uzima mi 12

Speaker 2:

dolara na godinu.

Speaker 1:

12 dolara mi uze.

Speaker 2:

Daći mi ovo, daj da gasim to.

Speaker 1:

Članak se zove Your work isn't all yours. I ti tu govoriš I rekli si jednu račenicu na kraju koji kaže Everything is built on top of something. I tu govoriš...

Speaker 4:

Paš tu bolko, brate.

Speaker 1:

Ne, ne, ali jeste jako filozofski. Zapravo govoriš o nekim jako standardnim stvarima kao je zašto je link plaje boje, ali onda se postavlja šire pitanje koje jeste zašto je link plaje boje.

Speaker 2:

Ovo je epizoda da ne skliznamo u marksizam.

Speaker 4:

Jel' jesti? Ja to nisam znal. Da, to je ako privlatno.

Speaker 1:

Ali vidi, došlo do otla,

Speaker 4:

samo smo na

Speaker 2:

prvom satu.

Speaker 4:

Kako baterija? Kupimoš hard disk. Ako možemo 5 sati da izdržimo. Da, da, da.

Speaker 2:

Tu su breškvice

Speaker 4:

da pojedemo nešto, popijemo, skidamo košulju.

Speaker 2:

Da, Ladin Lenjinov u visku, gdje tako. Pa da je stavimo ovdje, ovdje... Ne, govori kao, uhotim se za nos I ono, znaš, nos tidam, a ono... A nije, ovaj... Pa ja mislim da sam bio motivisan, ovaj...

Speaker 2:

Ne znam, ne znam čime, ali... Ima to, to što me nervira dosta, ovaj... Stvar koja te uvijek nešto... Podstica I da nešto radiš, je da te nešto... Ti se ne čini kao ispravno, pa onda užmeš da napišeš.

Speaker 2:

Pa sad ima to... Glorifikovanje pojedinca, kao ne znam, Elon Musk, inovator, Steve Jobs, ne bi nikada mislio o iPhone da nije bilo vizjonarstva Steve Jobsa. Što kad ne poričem da postoji liderstvo u tom smislu I da je to stvar koja je potpuno banalna, ali kao to što pišem u tommom tekstu, iPhone se naslanja na stotine godina pronalozaka na polju elektrotehnike, telekomunikacija I tih stvari, I onda sad to je neki evolutivni korak. Jesu oni prvi došli do toga I izbacili telefon, smartfon I uradili nešto što nešto što ne treba slaviti I pohvaliti, ali nije ta glorifikacija pojedinca.

Speaker 4:

Ni su ga

Speaker 3:

izvadili iz muzice.

Speaker 2:

Tako je, ta glorifikacija pojedinca. To je neki kao stepen u evoluciji neku proizvozu, koji iPhone je neki oblik, koji je poprimio. I sad nisam siguran više čime se bavim u tom tekstu. Donekle sam siguran čime se bavim, ali ima ta stvar, kad dolaziš u organizaciju, evo sad ovo isto donekle se naslanja na ošto smo već pričali, kad Dolaziš u organizaciju koja nema design, ili recimo, najbolji primjer je to što Babić radi sa klientima. Često, neka dođu sa od ničega da kreneš, od nule, treba da razviješ identitet I te stvari, ovaj, a neka dolaziš, neka dolaziš, naslanjaš se već, ti sada dodeš sutra da se zapotliš, evo, pe, da pomenem, koja je Airbnb, ti dolaziš na neki već postojeći sistem.

Speaker 2:

Ti više ne moraš da angažuješ mrvu jednu svoj kognitivno kapaciteta da razmišljaš kako izgleda link ili kako je tipografska skala.

Speaker 3:

Neki stvari su već rešene.

Speaker 2:

Sve je rešeno. I ti sad dolaziš I naslanjaš I slažeš. Oću ti da kažem, ti sad kada dolaziš u veri-reko organizaciju, svi su oni dizajneri koji su sposobni, ja mislim, Oni njih biraju I dolaze, oni su svi sposobni individualno da proizvedu dobar dizajn, ali oni plivaju u okvirima sistema koji već postoji. Tako da su oni naslanjaju na neki tuđ rad I nema toliko autentičnog doprinosa. Je

Speaker 3:

li ti rekao da je u tom momentu dizajn kao praksa semenja? Ne treba više nove stvari. Nama ne trebaju dobroj dizajneri zbog svoje sposobnosti da iznedre nove dobre stvari, nego nam trebaju dobroj dizajneri da ne bi sjebali ono što mi već dobro imamo.

Speaker 2:

Pa ali to je stvar, ovo je... Mislim, to dobro što imamo, mislim da je to neka zabluda, da to može da obstane doveka u... Opet pomenimo tu sistemsku kompleksnost, ti kada promene se okolnosti na tržištu, neko sad na nivolu...

Speaker 3:

Strive predizajnira website.

Speaker 2:

Strive predizajnira, moramo svi da redizajnira. Morak,

Speaker 4:

ok. Ali, ne,

Speaker 2:

promene se okolnosti na tržištu, promeni se tehnologija, oni operišu u izuzetno kompleksnom svetu.

Speaker 3:

Pojavi se novi form factor kao što je iPhone. I sad, šta da radimo tu?

Speaker 2:

Ali ja ovako kao sistemaški više, sistemaški više, razmišljam, ne znam, na primeru u smislu, iPhone je imao neku, to jest Apple, kao proizvode imao nekde tamo neke dve iljede, možda otku znam, osme, devete, desete, I CIG. Prvih godina iPhone'a I dostigli su neki zen dizajnerski gde je kao spoj softwarea I hardwarea, toliko je sve savršeno radilo I ti si mislilo da je to dostiglo neki svoj vrhunac, neku finalnu formu, sve je fantastično što proizvedu I onda se okolnosti promene, promeni se ljudi, promeni se tehnologija, promeni se kontekst I odas je u pizdu materij.

Speaker 3:

Ode ti Johnny Ive.

Speaker 2:

Pa sad je ti isto to pitanje kao, ono, nije za...

Speaker 3:

Uglizbaci material design koji je drastično drugačiji od nečega što si ti napravio.

Speaker 2:

Jeste I ti sad to su sve stvari koje Utiču na tvoje odlučivanje I kako si ti ponaša s tvom sisteme. Sprege. I sad dolazi neki pojedinac koji gura, buše u kameni, I otće da izbaci neke nove pristup nekim stvarima. To možda bude dobro, možda bude loše, Ali to je stvar u kojem...

Speaker 1:

Da, ali ono našta je meni sad članak tu nagnav na jedno razmišljanje, jeste da mi sad već kolektivno imamo svest, da kažem, u upravljanju digitalnih blokova. Kao što recimo, ne znam, u industrišskom dizajnu postoji taj koncept super normal, koji se zove. To je, kad ja dođem I sednem u stolicu, meni ta stolica dele potpuno prirodno. Zašto mi je delo potpuno prirodno? Pa zato što je neko ono hiljadeva godina razvio stolicu, jedini način, ona delo je potpuno normalno, jedini način da znam da nešto nije u redu sa njom jeste da je, ne znam, mnogo niska ili mnogo visoka.

Speaker 4:

I da

Speaker 3:

je nagnuta ova potpuno.

Speaker 4:

Da je

Speaker 1:

nešto nagnuto I da se nešto klima I onda kao, aha, ali po defaultu...

Speaker 3:

Ti imaš očekivanje. Ja

Speaker 1:

imam očekivanje da je to najnormalnije. I isto se postavlja I sa plavim linkom. Znači, ako vidim plavi link... Znači, kliknem, brate. Ja znam da je

Speaker 2:

to link.

Speaker 4:

Odmah ne razmišljam, kliknem. Lava party. I onda kao... Lava party.

Speaker 2:

Tako je, šta

Speaker 4:

da radiš?

Speaker 1:

To je život. Ko je vlasnik toga? Da li je uopšte moram da razmišljam o tome ili

Speaker 4:

ja logu

Speaker 1:

samo da... Ali,

Speaker 2:

mislim, naša disciplina je relativno mlada. Nije postojo koncept u kognitivnom smislu da učitaš nešto u glavu 1990. Šta je plavi link. Možda je postojao u nekim krugovima, u bunkeru u Cernu, gde su razvijeli internet. Možda su oni šatili da je

Speaker 4:

njima baš fantastično. I mi se mi sada, ili da

Speaker 2:

je kao njima, je baš fantastično. Mislim kao I ti prvi plavi linkovi, sve je iz tehnologije. I to je relikt nečega što je, mogli smo da proizvedemo taj, to je taj, taj plava, ono, 255.000.

Speaker 3:

To je, to je, procesorizma. Nula, nula, 255.000.

Speaker 4:

Mogla da poterao ovu plavu.

Speaker 2:

Tako je, ali I taj koncept I način na koji se stvari koristili pre-iPhone-a. Ti nisi imao čitav niz na... Kako se koristi smartfon? Drugačije je bilo. Upravljao si, nije tehnološki, bila moguće upravljati telefonom bez nekih fizičkih tastera I tipki.

Speaker 2:

Ti sećao imao Samsung E60, kao onaj sa nekom komplektnom tastaturom koji sam ja kupio od tebe u nekom trenutku. Ti sad tu nešto navigirao na taj način. Onda je posto tehnologija umogućila touch screen I odjedno imaš novi set paradigmi kako se koristi proizvod. I to je neka stvar na kojoj se ti navikavaš. Sad mora da se učita to, a pritom govorimo to zveslo pre 15 godina.

Speaker 2:

To nije, ne znam, I sad je potpuno normalna načina na koji se koristi interface. A više

Speaker 1:

nikun ne postoji pitanje da li treba da ima tazaturu ili ne, nego kao ha, nema tazaturu. To je sad postavljalo potpuno normalno I prirodno. Nekako je opšte se prihvatilo. Vjema brzo.

Speaker 2:

Pa mislim, da. Sada govorimo, digitalizacija je prilog o digitalizaciji na RTV, radio televiziji, Vojvodine. Zve ti je odnela kao vihor digitalizacija u slobu naše živote. Ali tako je. Ali hoću da kažem ti, ti sad te stvari, ti kad dizajniraš nešto, ti imaš određene stvari s kojima se služiš, neke alate koje su postoje kao u kognitivnost, učitani u mozgovima onih koji će da koriste proizvode koje ti dizajniraš.

Speaker 2:

I treba to, objelato, koristiti. Ne treba sad tu izmišljati da pomerati, ovoj, biti inovativan na stvarima koje su fundamentalne...

Speaker 3:

To dizajneri često rad.

Speaker 2:

Rade dizajneri, da.

Speaker 3:

I to je, po meni, deo... Deo dizajna je Tvoje rvanje sa time. Dokle da... Ti si pominjao ono kao, dokle da idem u nekom. I ovo se oslanja donekle na to.

Speaker 3:

Znaš kao, šta sve bi trebao da promenim ovde? Da li ću promenom nekog fundamentalnog principa u funkcionisanju nekog proizvoda, dobiti nešto novo. I tu su, po meni, tu je bitan eksperiment. Treba se igrati sve tim stvarima.

Speaker 2:

Pa, mislim, imaju velike firma, imaju te eksperimentalne divizije koje se bave stvarima koje su zabranjene u ovom mainstream pipelineu razvoja proizvoda, tu mi nemoj to.

Speaker 3:

Da ilustruujem čisto da bi bilo jasnije. Nekad kao tipa, svi sajtovi skroluju od gore na dole, a ja naprimam sajt koji skroluje s leva na desno. Imi nema scroll. Nego se tapka pa se

Speaker 4:

prolazi kroz nekih. Сайтови скролују од горе на доле. Ај, напријимо сайт који скролује с лева на десна. Или нема скролу? Него се тапка, па се пролази кроз неке.

Speaker 4:

Па, и нали

Speaker 2:

су тој експеримент. Мисли, флеш сайтови са наскролују. Мисли, не знам, скролују се. Могло је да се скролују.

Speaker 3:

Нађало, са флешом је, оно, сатрта огромна количина те енергије, те лабургачке креативне енергије која уништава колико и ствара.

Speaker 1:

И HTML5 никада заправо ние. Я мислијам и технично, окей, технично

Speaker 4:

и есте, Ja mislim da nije, nikada zapravo nije, ja

Speaker 1:

mislim I tehnički, okej tehnički jeste, ali ja mislim ono što je takođe ubilo, jer zašto se pojavio, zašto se je izbacio flash, zato što nije radio na telefonima. I mislim da sam faktor tog malog ekrana ubija ideju o...

Speaker 2:

Sećaš te gde si bio kada izašao HTML5?

Speaker 1:

Sećam se, sećam se prvog sajta koji sam vidio...

Speaker 2:

Sačeš da je počelo bombardovanje, kao gdje si, gdje si, a to dočeka na kao sirena 90R. Sačeš ti gdje si bio?

Speaker 1:

Sačeš sa to je bila... Šta je to bila? 2007-2008. To je bilo prelomna tačka. Jeste, ali to

Speaker 2:

je, kažemo, ta tehnologija formira određeni kontekst u kojem može da se razmaša ili da se ne razmaša. Sad su to brauzerine. Šta može da se izvade, šta može Chrome da podrži od tvojih ludovanja, to će da se...

Speaker 3:

Ali, pazi, još jedna stvar koju ja mislim, koja doprinosi dosadnosti trenutnih digitalnih projezvoda, je činjenica da su digitalni projezvodi jako mladi I ljudi trenutno igraju na sigurno. Odatle oslanjanje na frameworkove, na poznate interfejse, na poznate interakcije, na prve principe, zato što digitalni proizvodi, kao mlada, nova stvar, treba da naprave nekom neku lovu I neko hoće da maksimiziraš svoje šanse da napravi tu lovu. Hoće da ubrza stvari, hoće da stvari budu pouzdane. I onda posledično su stvari dosad.

Speaker 1:

Niku neće se kladiti na nešto što možda čak I veruje da će da radi bolje. Zato što pa naša ali, evo ako gledamo SI opak gledamo opak gledamo, naš treba da bude H1 ne znam ovaka I onaka. I sve se pravi. Na kraju dana svi sajtu izgledaju isti I ti,

Speaker 3:

znaš I keting uvek se

Speaker 4:

upropasni I onda kao, pa pa

Speaker 1:

znaš I onda kao, e pa ne znam, ajde naprimu ne, šta da pravim drugačije kad znaš imamo sve već isti Formula postoji. Što bi smo se

Speaker 3:

cimao tvojati? Evo, kako danas izgledaju ono... Alati koje smatramo modernim. Ti odeš, ti ne znaš više u koji servic si ulogovan. Svi su isti.

Speaker 3:

Svi su u gomini nekog whitespacesa sa svedenom tipografijom, nekim linicama, sve je belo. Velik kontrast I to je to. Niko se ne igra više nisači. Nisam koja se sečem kad je Hiroku izašao...

Speaker 1:

Sa ljubičestni sajti. Oni ljubičesti

Speaker 2:

sa florescentom zelenim. Bude ti hmovanata I dalje. Nije da to sad kravu da je dešavao. Stripe predizajnje je nam poneženo. Prave ljudi.

Speaker 1:

Stripe je premium generic, razumiš? E, upravo to. On je premium generic.

Speaker 3:

Upravo to.

Speaker 1:

Da. To je to

Speaker 4:

znači on je ono najbolji,

Speaker 1:

najbolji, najdefaultniji site koji to

Speaker 3:

je najestradniji

Speaker 2:

alat stvarno utoliranu, ti spot to I dobro izgledaju I do drona

Speaker 1:

trž

Speaker 2:

a ja si mi nije trž tako

Speaker 1:

je ove, okej imamo sekciju sa nekim kratkim brzinskim pitanjima. Nismo možno I brzinski.

Speaker 3:

Opusti se.

Speaker 1:

Kako definišaš praks unutar UX domena? Šta je potrebno od veština da jedna osoba posreduje da bi bila product designer digitalnih proizvodov?

Speaker 2:

Sistemaš? Napravamo, mesto dobro

Speaker 4:

da se sistemaš. Pa, sad

Speaker 2:

je to kompleksna stvar gde si ti možeš da se raširiš, ali u krajnjoj linii mislim da UX design je više inženjerski I matematički. To je nešto da se nadovežemo na ovu priču, to je nešto co može da se nauči. Ti može da naučiš koji su paterni su... Kao I ne znam... U širokoj upotrebi I da koristiš I da repliciraš te paterne I to je nešto što ti možeš da plivaš samo sa tinskivom.

Speaker 2:

Ali ono, vizualni dizajn, ja sam kao dugo nešto razmišljao na tu temu, neko imam utisak, moj finalni zakličak,

Speaker 4:

kao I

Speaker 2:

sad mogu da umrem. Kao, vizualni dizajnjer je neko dobar I sa 15 godina I sa 40. Nekako je, Ako bih uzvao neku sportsku referenciju, ti imaš nekako... Ja sam treniral košarku. Košarka je jedna od stvari koja je veliki deo moga života.

Speaker 2:

Ti imaš neki svoj limit I plafon kako može da napreduješ. Ti sad igraš I dolaziš I ti sad možda može da igraš u Srpskoj ligi ili u Jadranskoj ili u Euroligi ili u NBA. I ti može da se proširiš do određenog.

Speaker 4:

Коком може да напредуеш. Ти сад, оно, играš и долазиш и ти сад можда

Speaker 2:

и може да играеш у Српскоj лиги или у, оно, Ядранской или у

Speaker 4:

Евролиги или у NBA. И, ове, ти може да се прошириш

Speaker 2:

до одређеного. И сад, охочу да кажем, може да се натренира, али до ниво отвог плафона. Тако, у визуалном дизайну, може да се натренираш до ниво отвог плафона. Овако, ти је плафон већ био јако низак са 18 година, ти не ћеш никад бити јако

Speaker 4:

добар, Nivuotvog plafona. Tako u vizualnom dizajnu možeš da se natranirate na nivuotvog plafona. Ono ako ti je plafon već bio jako nizak sa 18 godina, ti nećeš

Speaker 2:

nikad biti jako dobar nažalost vizualni dizajner. Ali može da se natranirate na određenom nivou, u lokalnoj sredini ili otkud znam, u svojoj organizaciji, ti možeš u nekom ograničenom skopu da imaš neku ulogu. Tako da, mislim, ti fundamentalni skilovi svakako moraš da treba da naučiš. To je sad kao koji su skilovi koji su ti potrebni. Potrebno imati fundamentalno razumevanje šta ti tu tačno radiš I gde pripadaš I zašto nešto radiš.

Speaker 2:

Često ljudi kao mladi dizajneri koji dolaze imaju neke vizuelne aspiracije I da nešto ukrašavaju I tako dalje. Mislim da je bitno od prvog dana da shvate da to što rade ima širi kontekst I da doprinose nekom nekom proizvodu I da taj proizvod traja da zaradi neke pare. I da je to prosto kontekst u kojem operišemo. I ti moraš da se ponašaš. Inače ne može da preživiš ako se ne ponašaš po pravilima sistema.

Speaker 2:

Fundamentalni skiloviji su taj UX design. Šta goto značilo. Ja sad ne mam, ja se ne sećam kad sam uzeo I moji deliverables nikad nisu bili neke skice ili tako, na osnovu kojih je neko pretvarao nešto više. Ja sam uvek radio razne faze, pa sad u mojej konkretnoj praksi, nekad možeš da počneš od skiciranja ili pravi pisanja koncepta I od reči, a nekad možeš da počneš direktno, možeš da tučeš, ako ti mislite da

Speaker 3:

ti je sve...

Speaker 2:

Možda radiš high fidelity, odmah nije to sad, možda tu, ono, u kodu da radiš design. Nije greh. Na svom, nije. To nije ništa što se...

Speaker 4:

To je

Speaker 3:

bitno ljudima reći, zato I naglašavam.

Speaker 2:

Postoji jedna z... Kao zabluda, ja mislim, ovaj, da... Da razne organizacije, velike firme rade određene stvari na određen način, da je to što im je proizvalo uspek zato što imaju neki proces koji je implementiran, a mislim da je dosta I tamo zamršeno, I da I tamo postoji... Velike firme prosto su im potrebne procedure da bi mogli da funkcionišu, malim firmama manje, ali tamo nije... Ono, iz koje faze ti kreneš da isporučujes design, mislim da nije ovaj...

Speaker 3:

Ali na kraju krajeva I ljudi hoće da prodaju UX kao praksu kao neku nauku. I, mislim, koristim tu reč nauku. Hoće da naprave da je to mnogo veći stvar nego što jeste I onda pričaju o UX-u kao o nekoj praksi koja je kompleksna. Ona jeste kompleksna, ali ne mora da bude. Ne mora nužno da bude, zato što...

Speaker 2:

Ne moraš imati sve faze.

Speaker 3:

Ne moraš imati sve. Ne moraš ti I znaći da istražuješ, I znaći da nacrtaš kiidački intervjese.

Speaker 2:

Ali zapravo moraš.

Speaker 3:

Ali zapravo moraš?

Speaker 2:

Nije nego, sad sam prolazio kroz procesa pošljavanja I onda imao sam I neke velike firme, imao sam intervju u ne znam, više faza, u Twitteru, u Githubu. I tako ti...

Speaker 1:

Kako to? I možda otkriš nekih zanimljivosti?

Speaker 2:

Pa Zanimljivosti su to da ljudi traže sebi neke savršenog... Pogotovo ja sam se intervjusio za pozicije te stafito, principal desanera, koji je... Ne znam... Sad kako bih uopšte opiso tu funkciju, te stvari znače različito u različitim organizacijama. Možete da budeš, kad si jedini designer, ti si po sticajom okolnosti principal, možda možda imaš I pet mesec iskustva, to nije ovaj...

Speaker 2:

Ali kada kojeg dođeš u veliko organizaciju, to znači odplike da si ti taj koji popunjava, da je bio tu I da popunjava gomilu rupa.

Speaker 1:

Znači neka široko pojasno pozicijo.

Speaker 2:

Pa I jesti, ti sad kako gledaš gde šta fali, tvoj doprinos ne mora da bude... Ti zadržavaš taj individual contribution I ti dizajniraš I dalje, ali ti uviđaš stvari zato što imaš pustu.

Speaker 3:

To je C-level rola koju dizajn nema. Ti imaš CTO, nemaš CDO. Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne,

Speaker 4:

ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne и увиђаш ствари зато што имаш пусто. То је цел евел рола коју дизайн нема. Ти имаш

Speaker 1:

сите ова, немаш сиди ова. Не, не,

Speaker 2:

не, не својујмус. Не, седависи што то значи. То може да буде само у екзекуцији, може да буде экзекутивна у смислу да си као и контрибьютор, да дизайнираш, може да буде та која само гледаш штаг, где треба запушити коју рубку. Тако, јасам се конкретно, зачака ја се интервјуцио, су били те da

Speaker 4:

je u mislu da si kao I kontributor da dizajniraš, možda bude ta koja samo gleda šta gde treba zapušiti koju rupu. Tako, ja sam se konkretno, začakaj se ja intervjujo, su

Speaker 2:

bila te role koje imaju individual contribution, koje nisu, Ne odiš team u dizajnu, ali imaš utica I na neki team.

Speaker 1:

To je najviša pozicija gde si ti dizajnirala.

Speaker 2:

Tako je, to

Speaker 1:

nije menadžerska pozicija.

Speaker 2:

To nije menadžerska, nije upravljanje ljudima.

Speaker 1:

Kako onda, Sasvim da mislim kad si rekao C-level.

Speaker 3:

Pa C-level znači, kad nema iznad tebe više. Ti si Johnny Ive, te organizacije.

Speaker 1:

Imaš Chief Design Officer. Koji je politička, medžerska...

Speaker 3:

Na to mislim. Ali ja ću da kažem da to nije... Chief Design Officer je nešto što je tolika retkost naspram Chief Technology Office?

Speaker 2:

Toga nema, mislim ljudi treba svati, toga nema, zato što nema organizacija sa toliko on strukturan design, toliko muha. Guglovi I Facebooki I te firme koje zapošljavaju stotine dizajnera su reetke, a I oni ne zapošljavaju hiljade dizajnera, sigurno. Da nije ti potrebno ta količina. I onda kao design struktura ne postoji na tliko broju mesta velika design struktura. Tako da mislim da su dizanjisti imaju relativno male I dalje su na desetini ljudi I u velikim firmama.

Speaker 1:

I dizanj je uvek smestjen ispod proizvoda. Uglavno je u proizvodu.

Speaker 4:

Pa ili

Speaker 3:

u marketingu ili u proizvodu? Sve zavisi. Opet kakva je organizacija?

Speaker 1:

Izvini, prekinuli smo te.

Speaker 2:

E, pa ne znam, ne znam. Moj neki utisak bio dosta... Mislim, očekivanja su velika od tih uloga I onda ti traže ti, kao traže ti rupu negde u tvoj praksi. Tako da... E sad I kao iz moga iskustva, različite organizacije tražaju različite stvari.

Speaker 2:

Neki traže Vimzical, ona firma. Tamo je bilo neka lead design pozicija I isposvam u finalu. Pa nešto, jedno 6 krugova. Ali oni su na kraju tražili osobu koja koja više kao neki product owner, tako da moje kompletna komunikacija je išla oko toga sa osobom koja je VP of product. Znači neko koji bavi se produktom.

Speaker 2:

A ne ono... Kao mi imamo rešen design, kao u vizualnom smislu ne trebaš ti nama tu za to. Ti nam trebaš da... Uvijek mi je bilo malo čudno, ti sad dolaziš sa određeni satonski lova I prijavljuješ se za poziciju da nešto doprinosiš individualno I sad ovaj intervju ode u smeru ti, ti product, kao taj neki product owner. Upravljanje proizvodom.

Speaker 2:

Ja mogu da doprinosim tu diskusi, ali nisam ja taj koji facilitator toga, koji organizuje inovaciju u proizvodu. Neću to ni da radim, na kraju krajeva. Tako da često razgovor na tim pozicijama, na tim nivojima ode u to. Mislim da se može pripremiti za to. Ja sam u ovoj prvi putu u životu, za 15 godina da sam ja tražio, da sam otišao I prijavio sam neke oglose.

Speaker 2:

I s toga sam zlodno...

Speaker 3:

I s toga isporta uradio ili...

Speaker 2:

Imao sam taj period u životu gde sam nešto bio u Portugalu, pa smo se selili za Kinu, pa smo se iz Kine selili vamo I sve vreme sam sve tu nešto ponekad pošeljem nešto I uradim neki intervju. Tako da sam ja jako dugo, a nisam bio spreman iz Kine da počnem da radim I onda tek momenta kad se vrati u Srbiju sam prihvatio neku poziciju koja u tome trenutku bila na stolu I eto, kao, sad bi trebalo da počnem negdje. Ali sam prolazio, intervjusio sam se dosta iz Kina I donekle ponešto iz Portugala. I stvari je to, jako je šaroliko šta tačno ljudi traže. I kao savet koji bi za zapošljavanje, Mislim da sa portfolio-om sam imao dosta uspeha.

Speaker 2:

Goto sam dobio svuda intervju sa tim što imam jednu stranicu gde si nešto izlisto. Tako da Savet je uvek nekako u kontekstu toga za koga dizajniraš, treba dizajnirati, tako da moraš da znaš da kad šalješ portfolio, da tko to gleda I koliko vremena može da provede sa tim tvojim stvari, tako da kao CV takođe kao neko traži, često velike firme traža naravno, oni su jako formalizovani, ti to neko spucaš na jednu stranicu da može da se prođe jedna diagonala brza, a kao se zove portfolio, nekako vizuelno mora da bude dopadljiv da bi ti njima kliknuo da te prebace u sledeću fazu. I onda krenu roštiljanje, ono što je sad proces zapošljavanja za koji se može kritikovati, ono možda bude užasan u nekim firmama gdje te roštiljaju po nekim vežbama, pa ti se tu nešto na wide boardu sa deset ljudi dokazuješ. I ovi programmeri koji imaju svoj... Nešto što nećeš nikada u praksi raditi, oni te stavaju u izuzetno stresan kontekst,

Speaker 4:

a ti

Speaker 2:

sad programiraš na tabli. I tko je tu blokiraš. Pri to imaš publiku, dolaze ljudi koji je nekoj mi ubacio u kalendar, kao mora da se pojavi za neki design ili coding intervju,

Speaker 4:

I on se

Speaker 3:

tu pojavi potpuno nešto nezainteresovan, nemotivisan da uokruju. Da, I ti

Speaker 2:

sad ko imaš publiku gde ti tu nešto vučeš I mi dizajneramo neki najdebilni problem na svetu. I oću da kažem, a često je, biznisoji su im zaokruženi. Oni kao walker u biznisa možda nešto inoviraju, ali odpisujem da ne rade to svaki dan. 1 ne izmišljaju nove proizvode na dnevnom I volu, tipa MIRO. Imaš White Boy, to je unik Exorcise neki gde ti oni tamo nešto, nešto ti s njima praviš kao neka aplikacija za šta goda, za mi džeti koriste bankomat.

Speaker 2:

Mislim, potpuno neke besmislane stvari. Sad ti gde se vide oni tvodra zmišljanje. A potpuno je konteksto onako ne priroda. Sada, do jedne delo je možda kao da sam ovrčen.

Speaker 4:

Ile delo je da

Speaker 2:

sam ovrčen? Sliznuo sam. Ali bilo je tako kompleksno u tom smislu. Mislim da nije loša stvar kao pripremu od raditi da imaš neki portfolio koji će da može da klikne relativno brzo I da se tu pripremiš. Nije laka stvar, zato što designeri, posljedna stvar što imaš, nemaš vremena da se baviš s ovim portfolio, to je užasno teško.

Speaker 2:

Napraviti neki compelling case.

Speaker 1:

Sve par godina pravio portfolij, šalim njemu I baš si imao razumevanje, onako, da da da da daš feedback. Ja sam bio u pozovu, evo brato, poslednjih, ne znam, šest govani, a čim se spravio, rrrk, rrrk, pa da. Sve na jednu stranicu I kao ko se snađe, snađe. A

Speaker 2:

to je

Speaker 1:

ovo jedanško.

Speaker 4:

E, sad I kažem, s

Speaker 2:

tim apliciraš I onda to treba samo te prebociti u sledeću fazu. Tu se funkcija tog proizvodza, tog portfolio na kojem si proveo četiri meseca, tu se završava da neko plicne to I da te prebociti u sledeću fazu. Evo da se to treba pripremiti I u velikim firmama treba imati... Treba imati neku prezentaciju. Dato' što će tebi biti lakše da pričaš.

Speaker 2:

Tebe posade tamo ispred neke komisije I ti komisijski polažeš kao da si došao na onaj višu poslovnu školu.

Speaker 3:

Vratite ju.

Speaker 2:

I sedeti četiri profesora I... Mislim, četiri profesora od kojih neki imaju 22 godine, koje su isto tako natirani, I sad u ovoj digitalnom, ovoj remote kontekstu, sve dva put gore, da to što, ono, Upali se nekih 700 ljudi tamo I kao gledaju šta ti pričaš, a ti tamo žongliraš I... Znaci se ono... ...Ideš na monociklu I vatiš kineske tanjire. Da, da, da.

Speaker 1:

Mislim... Šta su za tebi primjeri dobrog I lošeg dizajna?

Speaker 2:

Kao to sam baš mislio...

Speaker 1:

Baš sam

Speaker 3:

za to tega pričam sad.

Speaker 1:

Baš za to

Speaker 2:

tega pričam. Ulučim tu tema. Pa imam I jedan za lož dizajn, a to je nešto što me... Ja nisam ni vlasnik automobila koji ima digitalni display, Ali mislim da je tu sad neki primjer gde je... Aj sad opet, govorili smo o tim...

Speaker 2:

Pač tehnologiji I tim stvarima što je sada sve ništa više nema testaturu. Tako da taj stvar koja... Mislim da je tu nekako u tome da su...

Speaker 3:

To je moda.

Speaker 2:

Uklonili fizičke komande za automobila, za određene stvari, narušili funkcijon, to jest bezbednost I aspekt upravljanja vozila.

Speaker 1:

Ja mi je treba da

Speaker 2:

ti navigiram kroz ekran koji izgleda atraktivno. Recimo, to je Tesla sad. I sada, tamo ima govjelo primjer, da možete se isprati često na Twitteru, ono izbaci neki update za Teslu, I onda ti se promeni pozicija nekog menija I više podešavanja klimesa u jedan nivo ispod. Moraš da klikneš negde u neki meni da uđeš da bi... Da bi pristupio.

Speaker 2:

Da možda povećaš temperaturu. Ili šta god. Možda malo preterujemo ali ovaj... Ali ima tih... To je recimo kao primer potpuno banalno.

Speaker 2:

Iako izgleda fenomenalno u izvijelnom smislu. Kao taj forma je fantastična, funkcija je katastrofalna.

Speaker 1:

Apple je sada izbaci ovaj novi CarPlay koji možeš da kastimizuoš potpuno da praviš kao interface, imaju različite teme. Ja sam u fazonu, okej ljudi ginu zbog ovoj. Znači, ovo je... Kako su oni uspeli ovo da te... Kako ti možeš da izbacis ove dizanje, da kažeš da, svi će da ukapiraju ovo I ljudi neće da ginu, brate.

Speaker 1:

Kako?

Speaker 2:

Pa to, meni bi zanimalo da vidim neku statistiku, to sigurno postoji, statistika tih stvari koje se deša. Oni, vrata se oslođaju, no to posloji neka asistencija u vožnji koja je stalno aktivna, tako da ti, ako menjaš radio stanicu tamo I negledaš na put, a nešto se desi, auto za tebe neko... To je ovdje vrlata neka racionalizacija na tom product nivou, ali taj trend deluje to što Zbavić kaže više da je moda nego da

Speaker 4:

je nešto što je...

Speaker 1:

Pa znači, najbezbednija industrija je kao avion industrija, ali oni imaju nevjerovatne ček listi I sve se čekaju. I ako je nekako mogu da ubacimo touch screen za zajebeni avion, Nose sada, ovo

Speaker 2:

je počeli za koristit IPD, Nekad su koristili, ali ne za upravljanje avionav, nego nose... Sad nekako se bolje razume, ali nosili su neku kljigu leta, neki kofer sa nekim spisima, šta god, neka ruta, neke mape su nosili, doslovno, za neke... Šta god to kako se koristi. Pa sad to u nekom trenutku im prebacili na... Digitalizavali se sad.

Speaker 2:

Da ne mora da nosi 40 kila mapa, nego nosi iPad.

Speaker 3:

Da, recimo avion, mislim avioindustria sporo inovira, baš zbog toga, zato što su rizici preveliki.

Speaker 1:

Pa taj, zato što sve živo testiraju. Bila čak, ima tad priča nekada kao, kada bi hirurzi, hirurzi isto imaju ono, čekliste, ali kao kada bi hirurzi testirali I pravili čekliste kao što je ava industrija, mnogo manje grešaka bi se dešavalo. Mnogo, mnogo manje grešaka. Tako da, ali dobro, ono, ulozi su veći itd. Mislim...

Speaker 2:

Ja sam nešto neuzbuđujem u tog tih stvari. To je sad kad dajam ono primjer, ali nije mi da nešto gubim san u kod toga. Ideala u dizajnu, u suštini baš me briga. Nekada je šta hoće. Ja jasno mi je zašto se to dešava.

Speaker 2:

Kao sistemašu

Speaker 4:

kao sistemašu

Speaker 1:

mi je jasno zašto

Speaker 2:

se te stvari dešavaju ali ne bi mi to bilo nešto sad oko čega bih bio jako emotivan generalno diskusije o dizainu nisu nešto oko čega sam jako emotivan I ko mi je

Speaker 3:

to profesem nisi pasioniran, zato

Speaker 1:

smo ti izvali.

Speaker 2:

Nisam pasioniran. Da, da. Kao u design podcast, to je što smo koja je cinična od design.

Speaker 1:

Bilo bi bilo uvrnotno da imamo nekoga koji je vema pinjated, vema defensivno po pitanju desaina.

Speaker 2:

Mislim da je to jako teško. Tismisim, ovaj kontekst stvara osobe određenog profila. Da.

Speaker 4:

Ti sad

Speaker 2:

ne možeš dobiti osobu, koja mislim možda možeš, ali je teško kad nekako vidiš I shvatiš kako se stvari.

Speaker 3:

Uvek imatiš...

Speaker 2:

Čini pravi od tebe malo cynika I...

Speaker 3:

Ljudi u marginama koji su zaljubljeni u neki ideal dizajnera. Ima. Ja hoću da se uklopim u ono što ja mislim da treba designer da bude. Znaš kao nadmen, ima mišljenje o svemu, sve zna I ta neka fora. I ti si onda kao designer.

Speaker 3:

To su oni likovi što nosi rolke I ono, znaš, kao...

Speaker 1:

Voze skupe bicikle. Da.

Speaker 4:

Ali... Aaaaa!

Speaker 2:

Stane, nisam došao biciklom, ali... Nisi

Speaker 1:

ti došao biciklom?

Speaker 3:

Jesam. Ja sam bi ubeđen da ćeš ti da će biciklom.

Speaker 2:

Nisam, nisam, marzelo me.

Speaker 3:

Doplo je.

Speaker 2:

Da, doplu daleko mi je ovo.

Speaker 3:

Swampass. Da.

Speaker 1:

Šta bi ti bio omiljeni neki projekat na kojoj si radio? Možeš da istakneš nešto

Speaker 4:

što je tu bilo zanimivo?

Speaker 1:

To baš. Ne, Dobro. Posad.

Speaker 2:

Da, teško mi je da mislim o toma. Ja neam, ne su sad kao, tu sam dostigao svoje... Vise mi je to što radimo utilitarno. I ti sad nešto izvršavaš. Ja sad nisam ni jednom trenutku bio zaljubljenu nešto, ali ne mogu da kažem da nisam bio ponosan na neke stvari, neku određenu kompleksnost, u toku vremena kao radio sam taj redizajn, aktiv koloba, koja je dosta kompleksna stvar, po poslednog redizajna semafora, koja je dosta kompleksna stvar, I ne mogu da kažem da sam nešto ponosan sam na te stvari, ali kao imam rezerve prema tome, u smislu da nije to sad nešto kao neverovatno na design nebu, ali ja sam na taj poduhvat I na taj ceo team koji je učestvoval u tome, mislim da smo uspeli da izbacimo nešto u nekom razumnom vremenu, što izgleda dobro.

Speaker 2:

Na kraju krajava, ti proizvodi su bootstrapovani, na kraju krajava nešto, što nekom mora da plati.

Speaker 3:

Prevaziđeni su neki izazavi.

Speaker 2:

Design, kada radiš bootstrapovan proizvod, je, dosta je u tom smislu, onako sistem ima neku samo korekciju. Ti ne može da luduješ nešto tamo. Da, da, da. Nekine

Speaker 3:

stvari moraju da se dese... Na to je

Speaker 2:

kao balance shift.

Speaker 3:

...Iz prve ili druge.

Speaker 2:

Pa da. I ti sad nemože da tu nešto... Nekako si dužan si tim korisnicima nešto I toj organizaciji na određeni način da ti ne možeš da driftuješ od toga previše I u tom smislu sam eto, to su neke stvari koje sam...

Speaker 3:

E, a perge kad kažeš da si redizajnirao semafor, ti si zapravo redizajnirao ono što sam ja redizajnirao.

Speaker 2:

Tako je. Jel' tako je?

Speaker 4:

A u

Speaker 3:

kojoj to posao mora da bude?

Speaker 2:

Nisam redizajnirao to pogrešan izraz, da to što je ovo neka druga verzija. Tako da jeste nešto od onoga što je originalni dizajn se prenelo u to popruno I paralelni proizvod.

Speaker 1:

Teosno te te pitam sad oko toga. Kako ste došli, to jest kakav je proces odluke da kažemo, E, okej, imamo nešto što radi I hoćemo napraviti, a neću kažem potpruno nešto novo, ali kao pravimo novu verziju, pošto ja nikada nisam radio kao eha ovo je verzija 2, uvek sam iterativno izbacivo I uvek to ima neki svoj, naš kao,

Speaker 2:

fikus koji... Ima rezon neki dosta, Jednostavno zaobjasniti. Trenutna verzia u tom trenutku nije mogla da... To jest mogla je da se nadogradi na neke tehnološke odnosno kao proizvodi je trajala da usvoji neku novu kompleksnost. Ali to je...

Speaker 2:

Odluka je takva u biznisu bila da je to lakše bilo uraditi kao do nule. Ima taj... Sad recimo...

Speaker 3:

Ne vučeš dug neki iz...

Speaker 2:

Jeste, a ima I ta stvar, ti kad imaš team, team se nekako učauri se I umori se kad dosad dobro radije na određenom proizvodu. I onda postane ti tehnologija na kojoj je taj proizvod, mislim, živimo u takvom okruženju gde se menja se tehnologija. Pa Odjednom postoji nešto novo, neki novi programerski framework ili šta god nešto u Rails ili nije više Rails nego neki u slučaju 7. Formu bio Elixir. Sad je to nešto novo uzbudljivo.

Speaker 2:

I onda su, postoje sile unutar firme koje bi radije to nekako radila od nulla I kad ih pitaš I sad nas da pitaš da li očeš da kao raščivijaš neki tuđ design I da tu pokušaš da praviš neke iterativne promene ili bi da je radije ono sve stuko

Speaker 3:

Do temelja

Speaker 2:

I kao pravi od nule. Svako će ti reći da je daleko uzbudljivije pravi te stvari od nule. Tako da to je jedan aspekt, mislim da se kao malo osveži tim, a drugi aspekt je da je to bilo prosto lakše. I mislim da taj paralelni proizvod, u slučaju semafora konkretno, je bio trebao da servira tip publike koji nije onaj koji je trenutno bio porisnik. Tako da im malo postoje rezon da se to uradi kao paralelna.

Speaker 3:

A nekad se to desi I na tom putu do product market fit putu. Naš, ti u jednom momentu napraviš nešto što misliš da je treba da se napravi, ali u brzo naučiš da je to zapravo nije bilo baš to I onda odlučiš da napriš nešto drugo. Možda ne drastično drugačije, ali dovoljno drugačije da kažeš ee, ovo sad treba da je dovoljno.

Speaker 2:

U ključaju sa Amfronisom imali smo dosta neki dobar kao lup sa korisnicima I ono ti prosto si se nametne, ti sad kad pričaš redavno I kad servisiraš taj customer success funkcija je istvar malo da imaš svoje klijente koje tako bilaziš I pitaš ih kako su proaktivno umesto da čekaš da nekde to nešto skalira. I onda kroz tu proaktivnosti smo imali kao jedan tvoj sadašnji kolega. Pozdrav za sadašnju kolegu. Imali smo jedan dobar loop, da smo mogli da dobijemo ta inovacija koja treba da se desi, ti se sama servira nekako. Oni ti kažu šta hoćeš I feedback kreni da se ponavlja I onda kada se ponavlja dovoljom roj puta ti kažeš pa ovo bi trebalo I sva da napravimo sad već.

Speaker 2:

Tako da to je neka...

Speaker 3:

E, a Perkje, šta čiteš brate ovih dana?

Speaker 2:

Ništa, slabo.

Speaker 4:

Možda ne

Speaker 3:

ovih dana, ali kao...

Speaker 2:

Ja nešto imam odnos prema design literati... Prema design teoriji, generalno. Ne možeš nekako ti postati dobar dizajner učeći teoriju, ne kažem da je nebitna, ali nije mi tip literature koja me nešto emotivno ispunjava. I sad volim, kao tip diskusija koja mi sad vodimo, ja nešto nisam siguran da volim uopšte tome da slušam, iako volim da čuvam kao koja je praksa nekako. U nekom praktičnom meni se sviđa kao neki...

Speaker 2:

Način na koji neko radi, pa kao to nekako da pokušaš da isporistiš u svojim, ali to nešto...

Speaker 3:

Ali mi mislim, moje pitanje je bilo ono, bukolno, šta čitaš?

Speaker 1:

Ne moram bezva za praksu.

Speaker 2:

Braksizam.

Speaker 3:

Pa to, da.

Speaker 2:

Pa imam, Imam tih stvari koje su mi uvek u rotaci od klasika, do... Ne znam, a posljednje... Vinja I Prašada. Tako je, posljednje čito sam u Šangaju, to je neki indijski poznati indijski marxista, pa nešto na tu temu. Manje više, sad zašto ja ovo nekako skrenem ujebovo.

Speaker 1:

Neboga ti bude neprijeduslobno. A dobro kao

Speaker 2:

design I podcast, kao... Nema vezna šta... Kad hoćeš da razmišljaš sistemski na taj način, nekako moraš, nekako ti način na koji promišljaš o stvarima prevaziđe skoup desajna. Da. E sad ja ne kažu da sam rušu, to kod mene je kompleksnija, ima mi neki, neku ruku porodični pedigre iz toga I neko je eventual prisutno, ta politika I te stvari, kada da me zanimaju, prisutno mi je u porodici, ali nekako prevoziđeš, kad razmišljaš o dizajnu, neko vidiš da su te stvari slične, a ti pokušavaš da shvatiš, eto to je ono što meni onako

Speaker 3:

istunjava, pokušavaš

Speaker 2:

da shvatiš neke pravilnosti I neki odnose u svetu I zašto se tamo se pomerilo... Klasičan sistema, što

Speaker 4:

si rekao.

Speaker 2:

...Leva, zašto se pomerilo na drugom kraju sveta nešto. I sad postoje tu... E, to mi je interesantno, to me ispunjava. Imaju neki određeni autori koji te stvari objašnjavaju I malo bolje od drugih.

Speaker 4:

I

Speaker 2:

sticavaju okolnosti, često su Marxiste. Sad kao neka opšta ono teoria za objašnjavanje svega, to je nešto me ne privlutilo.

Speaker 3:

Ti kao dizajner na poslu imaš odgovornost da razumeš stvari.

Speaker 2:

Tako je.

Speaker 3:

Ti onda je

Speaker 4:

prirodno da gravitiraš Садкао, како нека обща теория за објашњавање свега, ето то је нешто је мене привулка. Ти, као дизайнер, на послу имаш одговорност да разумеш ствари.

Speaker 3:

Ти, онда, је природно да гравитираеш ка томе да разумеш свет, боле у ком функционишеш и сам.

Speaker 2:

Може то да буде некова клетва у неку руку, сад ти покушаш све да објасниш. Ти си константно у неком, размишћаш статће да се сивлозиш у неке инксиозности.

Speaker 4:

Не трпиш незнанње, неразумневанње bolje u kom funkcionišeš I sam. Može to da bude neka o kletva u neku ruku, sad ti pokušaš sve da objasneš. Ti si konstantno u nekom, razmiješ kakšta će da se te sivlodiš u

Speaker 2:

nekej anksioznosti. Neka udila. Sada takav stica je okolnosti nekih životnih, da sam tišao u Portugalu, pa kad se izmestiš u neku novu sredinu, odjednom ti se nekakva socijalna struktura koju si do tada imao raspadne. I to moraš da formiraš ponovu. I onda, kao imao sam više vremena da čitam.

Speaker 2:

I tu sam baš, tu me skliznulo u jendeck, iz kojega nikad više nisam digao.

Speaker 3:

Tu sam skurca.

Speaker 2:

Tako je, tako je, tako je. Tako kažemo, na akademski način.

Speaker 4:

Na Akademski da se izrazimo.

Speaker 1:

Imaš prostor da nešto, bilo šta iskomovišeš, bilo šta kažeš, baciš pozic neki.

Speaker 2:

Kada ćemo Damjana Stankovića da apelujemo.

Speaker 1:

To je sljedeće pitanje, koga bi volio da čujuš o njegovom što

Speaker 2:

je učinito? Ja imam neku listu, Mene ljudi pitaju, nije mi neka lista. Viste na toj listi takođe... Ponekad me neko pita za nešto privatno da radimo I sad ja nisam jako dugo freelansao. Svarno ništa nisam radio van ovoga što sam radio full time, nisam radio prosto.

Speaker 2:

Tako sam odlučio. Tako da imam neku listu kao ljudi koji je preporučujem, pa tu ste I vas dvojica. Ja sam velo ponosno. E sad ovako Damjana, kao znam sa interneta iz tog nekog, ono, virtuelnog sveta, ovaj, imamo neki kontakt.

Speaker 3:

Sa design zone.

Speaker 2:

Sa design zone? Konkretno. Tako je. A stari smo već dosta, design zone je forum neki,

Speaker 1:

kujucat je bilo.

Speaker 2:

Da, pa ne znam, to postoji I dalje.

Speaker 3:

Postoji ja mislim.

Speaker 2:

A nisi ja tako nikada bio aktivan? Ja sam ta huđa koja...

Speaker 3:

Ti si loraker.

Speaker 2:

Tako je, tako je. Ja sam bolestnik.

Speaker 4:

Ko ja

Speaker 3:

na reditu, Sam se šunjam.

Speaker 2:

Tako je, šunjaš se.

Speaker 3:

Sve znam.

Speaker 1:

Si je registrovao?

Speaker 2:

Si je registrovao?

Speaker 3:

Ja imam redit nalog, ja mislim 12 godina. Tako nešto. Desam, 12 godina.

Speaker 2:

Ja sam pito neka pitanja, pa sam kao brisl sam nalo. Ostejo se neke tragove.

Speaker 3:

Ja ako napišem nešto, ja to obrišem odmah posle.

Speaker 2:

A to je, da, to od toga radiš.

Speaker 3:

Ja moj Twitter brišem svaki godin.

Speaker 2:

Dobro, to je pametno. Hranim brate. Da ne mogu

Speaker 4:

da ti nađu

Speaker 2:

nacijstvom organizacijom. Mene išli svoj

Speaker 1:

biti glavno, meni će neku kansilovati za 10 gojna. Prva neka firma na polju, kad kajem da ti čitaju sve, ono odmeće da bude ovaj, onaj, ovakav.

Speaker 3:

Učit će ti to kao što Kina ima profile, on je... Šta on ima, on je sistem gde imaš dosije kao koji se gragi...

Speaker 2:

To je kao social, kako se kaže, zaborajte sam. A, al' po toj... To uče

Speaker 3:

ti sve, viš kako je Perk je pametan. Blog ima I 5 postova.

Speaker 2:

Tako je, 5 postova.

Speaker 3:

Ti neće da nahrani njihovoj dosije I njihovoj ejaj.

Speaker 1:

Ne znam ništa.

Speaker 2:

Praktično ne znam

Speaker 3:

ništa. Praktično ništa

Speaker 1:

ne znam.

Speaker 4:

Da, da,

Speaker 1:

ono Twitteru kao nema ga, nema ga, nema ga. I onda spusti neki Twitter, razumeš? 1-2 mesti svi odlepimo, brat.

Speaker 2:

Da, brat. Svi odlepimo, brat. Bude 2 lajk, bide 2 lajka.

Speaker 3:

Za crveni semano.

Speaker 4:

A plabo sam,

Speaker 2:

ja sam tu, tu sam dosta. Treba sve što radiš, u tom smislu. Moraš imati konsistenciju. I tu mi se I padamo. Tu padamo

Speaker 3:

svi. Treba pisati, da

Speaker 4:

moraš biti

Speaker 2:

blatina. Šakovske partije na minuto. Ti moraš samo vući, samo nosiš. Ti ne može završiti tu partiju. Recimo, stvar za preporuku, kad gledajete DT.CS kanal na YouTubeu.

Speaker 2:

To je sada jedna moja preporuka. Ima I dalje je u obskurnom nivou. Počeo se deliti, zato što je lud potpuno taj maistor. Svarno je FIDE maistor u šahu, nisam to rekao I slučajno. Njega sam malo pratio I on me inspiriralo da počne da igram šah u Kini.

Speaker 2:

Arsene I ja smo strašni šahisti.

Speaker 1:

Ja sam imao ideju da pravim dizajnersku

Speaker 4:

ligu u šahu. Ја сам малу пратио и мислим он ме инспирисал да почнам да играем шаху у Кини. Тако да ја, Арсене и јас смо страшни шахисти. Ја сам иму идеју

Speaker 1:

заправо да правим дизайнерску лигу у шаху. Тако да, ово је сад можда... Ствани, добро. Ово је

Speaker 2:

јошу у гри.

Speaker 1:

Тебе знам, тебе знам.

Speaker 2:

Сад си сазно,

Speaker 1:

рецимо. Ово је, двојце је потребно за лигу.

Speaker 4:

Двоје је потребно за лигу, тако да, то је. Да, да. Možda... Dvoje još u igri. Još u rotaciji.

Speaker 4:

Ne znam tebe znam. Tebe znam. Sada si sazno recimo. Da, sada si imao već... Dvoje je potrebno za ligu.

Speaker 4:

Tako da to je.

Speaker 2:

Da, da.

Speaker 1:

Ako neko igraš, ah... Ovoj praktikuj dizaj, nek' se javi. Si imao još nešto? Htiove još nekoga da... Da, imam, imam, imam.

Speaker 2:

Imaš. Isto osubu s kojim imam kontakt, ovako... Imam stvari koje ja volim jako s 3Sweeter-a, Djordjeta Vlajsa Avljevića.

Speaker 1:

A, da, pozav za Djordjeta.

Speaker 2:

Tako je. Recimo, on bi mogo da vam bude...

Speaker 3:

Pogrešio sam.

Speaker 2:

On je skoro počeo da radi za ghost. On na platforma blogginga. Tako da

Speaker 4:

on bi mogao

Speaker 2:

da vam kaže nešto

Speaker 4:

na tu temu.

Speaker 3:

Evo I on ima dobro kreć. Super.

Speaker 2:

Pošto mi imamo isto listu. Znam ja njega. Mi imamo listu I uvijek se začudim

Speaker 1:

kad neko pomene nekoga

Speaker 4:

da on

Speaker 2:

već nije na toj listi.

Speaker 4:

A zato što je ovo super. Tako da mi spadimo listu

Speaker 3:

pet ljudi. Ja ne znam više. Pet ljudi.

Speaker 2:

E, a

Speaker 4:

ja sam to, ovaj, sve, Знам ја њега, знам ја њега. Имамо листу, увећ се

Speaker 2:

зачудим кад неко помене неког да он већ не је на тој листи. А зато што нисправимо листу пет људи? Я не знам вишем пет људи. Е, а ја сам то, то сам хотела да успитам. Имавеље, ми имамо овде припрему једну, где си је припремели да ви питате за станје продукт дизайна у Србији.

Speaker 4:

To sam htio da ospitam, imali ste, mi imam ovde pripremu jednom, gde se vi pripremili da me pitate za stanje produkt

Speaker 2:

dizajna u Srbiji. Ja sam stvarno nekako, delo mi fizički sam bio distanciran, ali nekako nisam to isprati. Ko, ili postoji generacija? Mislim, ti zapošljavaš. Postoji, brate.

Speaker 3:

Stvari se dešavaju.

Speaker 2:

Sigurno je bolje, ovaj, na većem nivou, nego...

Speaker 3:

Ja sam lično iznenađen I nastavljam da se iznenađujem kad vidim koliko su neke organizacije za koje nikad ne bi rekao da ga je design da zapravo postoji kultura designu u njima. Tako da Mislim da to sve ide na... Stanija je mnogo bolje nego što sam ja bio svestan, pre nego što smo počeli se baviti u ovim podcastu. Samo zvukom da sam došao u kontakt sa mnogo više ljudi.

Speaker 2:

Pa eto, ja se nadam da ne moramo samo da će te otkriti neke dizajnere koji su iz naših generacija. A da Arsene I ti si nemrođen u 80. Tako da I ti si naši generacije.

Speaker 3:

Mi smo boomeri, ti si Gen Z.

Speaker 1:

Ne, ja sam milenijalca.

Speaker 3:

I ti si milenijalca.

Speaker 2:

I mi smo milenijalca. I mi prepadamo tu na jelici. Ali ja

Speaker 3:

se osećam kao bumer. Da, da. Mislim, duboko uduši sam bumer.

Speaker 1:

Ne, niste bumeri, bile su Gen X. Znači, vi ste taj ono... Kako se to zovete? Ksilenijel.

Speaker 3:

Da, ali mi smo milenijalci.

Speaker 2:

Ima međugeneracija.

Speaker 1:

To su skoro otkrili.

Speaker 2:

Od 82. Kada se ušli na ratište, kako 12 godina. A jesto, to je ovaj.

Speaker 3:

Rasklapal sam plušku.

Speaker 2:

Rasklapal sam, u osnovnoj školi.

Speaker 1:

Da. Evo, poslednju... Si htioš nešto da objaviš?

Speaker 2:

Ne, ja mislim

Speaker 4:

da sam uvršio. Слава сам Плушко. Основна школа. Јемо ово последњу...

Speaker 1:

Си хтеош нешто да објавиш? Не, ја мисли да се завершивам.

Speaker 2:

ДТЧС, канал ДТЧС. ДТЧС. Запрати линку,

Speaker 1:

воћемо све.

Speaker 2:

То је моји мали допринос. На његових со 3000 субскрайвера, да оде на 10. Да, да, да. DT.Ces kanal, DT.Ces YouTube-u. Zaprati linkovo ćemo sve.

Speaker 2:

Eto, to je moj mali doprinos na njegovih sa 3000 subskrivera, recimo, da ode na 10. Da, da, da, da. Ali više, čak I ko ne voli šah, ja nisam imao nikad u pojmao šahul pre 3 meseca. On je izuzetno zabavan.

Speaker 3:

On je probudio tvoju pasiju.

Speaker 4:

On je.

Speaker 2:

Sada ćemo kad završimo, natera ćemo vas da pogledamo.

Speaker 1:

Možemo da stimimo reakšen, pa I to.

Speaker 2:

E, rećimo sad. Možete da ubacite za YouTube preko ova parinja govih.

Speaker 4:

Mejstor.

Speaker 1:

Naša rubrika koja zapošljava. Imo dva oglasa. Prvi oglas, guspojen koji se zove Denis Turanović, koji zapošljava u kompaniji koja se zove InCode. Ja sam zaboravio oglas kako ide ali čini mi se da je product designer ili senior product designer.

Speaker 3:

Ovo profesionalno bilo čovek zapošljava, ali ne znam koga.

Speaker 1:

Ali linkova ćemo, linkova ćemo, svakako ćemo postaviti link Ili pronađite Denisa na društvenim mrežama. U svakom slučaju

Speaker 3:

pozdra za Denisa.

Speaker 1:

Pozdra za Denisa kojom se javio. Tako da ako to slušate, to jest ako slušate, oglasi dalje će vrl. Biti aktivno. Tako da čekirajte to. Druga osoba koja zapošljava sam ja.

Speaker 1:

Tako da kompanija u kojoj radim je Orgnostic. Ne imamo još javan oglas, niti će ga verotno biti. Više čekirajte, čime se bajimo.

Speaker 3:

I

Speaker 1:

javite mi se da propričamo malo više oko toga, tako da...

Speaker 3:

Koliko runde intervjuje ima?

Speaker 1:

Pa, verovatno dve. Ne imamo ništa formalno, mislim. Prvi razgovor će verovatno biti sa Projekt IOM, koji čine dve osobe I drugi razgovor je sva osnivačima. Nema tu sad nekih formalnosti. Mi smo mala ekipa, dvadeseti nešto ljudi.

Speaker 1:

To je to.

Speaker 3:

Jesme onda gotovi?

Speaker 1:

Jesme imali još nešto od... Da, ako još nekog zapošeljali slušati ovo, javite nam se. Mi ovo sve što radimo jeste na dobrojeljnoj bazi. Ako neko želimo da spojemo lepo I korisno, ne uzivamo nikakvu provjeziju ništa.

Speaker 3:

Još uvek?

Speaker 1:

Još uvek. Da, jesu imeli još neke informacije?

Speaker 3:

Imamo na sajtu novu sekciju, da možete da nas pitate, Ask Us Anything fazon, EMA, stvari. Tako da otidnite na site, bacite neki, ne, ne, ne, ono, prstićima po testaturima, proletite.

Speaker 2:

Like, share, subscribe.

Speaker 4:

I udarite to zvonce. Da, da,

Speaker 3:

da. I da, istimajte, nek' svakog kog sluša o ovom epizodu, ja bi baš bi voleo da ljude koje ima oko sebe, pankari ne bili dizajneri I ne intereso ih ovo, da nam udare subscribe na YouTube. Idemo, pucamo na visoko.

Speaker 1:

Hvala svima koji ostavljaju komentari na YouTube I drugde.

Speaker 3:

Ima, ima.

Speaker 1:

Možda nekad odgovorimo, možda nekad neodgovorimo, ali sve smo pročili da neki komentar je jednostavno bude onako više kao neka ispovest, tako da je to ok.

Speaker 4:

I to

Speaker 3:

je vrede.

Speaker 1:

I pozivamo zapravo Sve koji gledaju YouTube da se uključuju u djuskusi, jer ne moramo mi na sve da odgovoramo. Nije to ni krajodana poenta.

Speaker 3:

I stari način, I hvala svima koji ostavlja komentare I piše privatno. Jako puno stvari se desi u toj nekoj privatnoj komunikaciji. Hvala svima što prave bilo kakvu interakciju, to stvarno znači I usmerava nas. Ali ako hoćete, nakle imamo preko sajta, možete da nas kontaktirate zalet.f1 zalet.fan Twitter, Arsenija opet, aktivan na Twitteru vratio sam se, pos etr2k ja sam etdraganbabic Ako imate nešto, ako hoćete putem to u forumu. Et, rop, si, I.

Speaker 3:

Tako je. I to je to? Ne, ne imamo ništa dalje. Aja, sportski pozdrav. Paf, paf, paf.

Speaker 2:

Vedemo se.

Speaker 3:

I sada pitanje.

Speaker 1:

Kliknuo sam. Kliknuo sam.

Speaker 2:

Kako vraveno? Te znam.

Speaker 4:

Dva zna. Колку врајно?

Speaker 2:

Те знам. А? Власно.

View episode details


Creators and Guests

Dragan Babić
Host
Dragan Babić
Osnivač i partner Superawesome — agencije za dizajn digitalnih proizvoda od 2007. Opsednut procesima i sistemima.

Subscribe

Listen to Zalet using one of many popular podcasting apps or directories.

Apple Podcasts Spotify Overcast Pocket Casts YouTube
← Previous · All Episodes · Next →